JNA 35, 23273 Novo Miloševo, Srbija, 00381(0)69/783-155, 00381(0)63/644-369, banatskikulturnicentar@gmail.com

Održane Kreativne radionice Matice srpske za učenike u Novom Miloševu

U okviru manifestacije 27. Dani Teodora Pavlovića, 14. oktobra u Osnovno školi „Dr Đorđe Joanović” u Novom Miloševu održane su Kreativne radionice za decu Matice srpske.

Radionice su vodili gosti iz Matice srpske Svetlana Milašinović, sekretar redakcije Letopisa Matice srpske, i Dragan Tubić, stručni saradnik Leksikografskog odeljenja Matice srpske. U ime škole, goste je pozdravila nastavnica Neda Popov Rakazov.

Učenici šestog i sedmog razreda imali su priliku da kroz zanimljivo i sadržajno predavanje saznaju više o nastanku i istoriji Matice srpske, jedne od najznačajnijih kulturnih i naučnih ustanova srpskog naroda.

Nakon predavanja usledili su kviz i kreativne radionice u kojima su svi učenici aktivno učestvovali, pokazujući svoje znanje, radoznalost i timski duh. Za uloženi trud i učešće, svi učenici nagrađeni su prigodnim poklonima. 

Iz novomiloševačke škole poručuju: „Veliko HVALA našim dragim gostima na izdvojenom vremenu, znanju i nesebičnom deljenju iskustva, kao i Banatskom kulturnom centru na dugogodišnjoj uspešnoj saradnji i prilici da jedan školski dan ispunimo novim znanjima, zanimljivim aktivnostima i lepim uspomenama. Zajedno čuvamo kulturnu baštinu, podstičemo radoznalost i učimo da znanje povezuje generacije!”

Uručene Nagrade „Teodor Pavlović” za 2026. godinu

U okviru kulturne manifestacije 27. Dani Teodora Pavlovića 17. oktobra 2026. u Banatskom kulturnom centru u Novom Miloševu, svečano su uručene Nagrade „Teodor Pavlović” za najbolju knjigu i za životno delo.

Nagrada „Teodor Pavlović” za najbolju knjigu pripala je pesniku Perici Milutinu za knjigu „Lestvica" u izdanju Kulturnog centra Vojvodine „Miloš Crnjanski” (2025), a nagrada „Teodor Pavlović” za životno delo pripala je bibliotekaru savetniku, bibliografu i pesnikinji Gordani Đilas.

U programu su učestvovali: laureati Nagrada „Teodor Pavlović” Perica Milutin i Gordana Đilas; dr Dragan Stanić, predsednik Matice srpske, i Radovan Vlahović, osnivač manifestacije i direktor Banatskog kulturnog centra, koji su pozdravili skup; Igor Mirović i Dragan Stanić, uručili su nagrade dobitnicima. Muzički deo programa: Pevačko društvo Crkvene opštine Dragutinovo. Voditelj programa: Nataša Bundalo Mikić

Dane Teodora Pavlovića tradicionalno organizuje Banatski kulturni centar u saradnji sa Maticom srpskom, pod pokroviteljstvom Opštine Novi Bečej.

Manifestacija se održava u oktobru i novembru 2026. godine, u Banatskom kulturnom centru i u O.Š. „Dr Đorđe Joanović” u Novom Miloševu.









TV Novi Bečej

27. DANI TEODORA PAVLOVIĆA

Kulturna manifestacija Dani Teodora Pavlovića koju organizuje Banatski kulturni centar iz Novog Miloševa u saradnji sa Maticom srpskom iz Novog Sada, pod pokroviteljstvom Opštine Novi Bečej, održaće se po dvadeset i sedmi put u Novom Miloševu. U okviru manifestacije biće dodeljene Nagrade „Teodor Pavlović” Perici Milutinu i Gordani Đilas. 

Nagrada „Teodor Pavlović” za najbolju knjigu pesniku Perici Milutinu pripala je za knjigu „Lestvica” (Kulturni centar Vojvodine „Miloš Crnjanski“, Novi Sad 2025), a Nagrada „Teodor Pavlović” za životno delo bibliotekaru savetniku, bibliografu i pesniku mr Gordani Đilas. 

Nagrade će Gordani Đilas i Perici Milutinu biti uručene u subotu 17. oktobra 2026. u 12 časova u Banatskom kulturnom centru u Novom Miloševu.

U okviru programa manifestacije, održaće se i dve Kreativne radionice za decu Matice srpske 14. oktobra u OŠ „Dr Đorđe Joanović“ u Novom Miloševu, i književno veče u Banatskom kulturnom centru u novembru mesecu.

 


Nagrada „Teodor Pavlović” za najbolju knjigu Perici Milutinu 

Perica Milutin rođen je 1959. godine u Glamoču. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na odseku Jugoslovenska i svetska književnost. Piše poeziju i prozu. Do sada je objavio pet knjiga poezije: „Prve pjesme“, „Dveri smrti“, „Siluan“, „Ardis“ i „Lestvica“. Dobitnik je Nagrade „Despotica Angelina Branković“. Osnivač je i organizator Kulturnog centra „Karom“ u Sremskim Karlovcima, koji je uspešno ostvarivao preko pedeset kulturnih večeri u toku jedne godine i tom prilikom ugostio najuticajnije ličnosti srpske kulturne scene, poput akademika Vladete Jerotića i mnogih drugih. Osnivač je Udruženja „Sumatra“, predsednik Zavičajnog udruženja „Glamočko kolo“, osnivač Fondacije „Simonida“, kao i pokretač manifestacija poput Dana Miloša Crnjanskog, Dana Miroslava Čangalovića i drugih. Živi u Novom Sadu. 

O nagrađenoj knjizi

Knjiga „Lestvica“ Perice Milutina može se čitati kao duhovno-poetski traktat. Ona se sastoji od tri ciklusa i programskog teksta „Umjesto predgovora“. Ova pesnička knjiga pokazuje da je čovek rođen za spasenje, ali nosi u sebi iskušenje pada i greha. Božanske tajne ostaju centralna tačka u ovoj knjizi, pesnik sugeriše da je smisao ljudskog postojanja u uzdizanju ka tim tajnama, u smirenju i prihvatanju Božije volje. Trostepena struktura knjige, sa tri ciklusa, može se tumačiti i svetlu hrišćanske simbolike lestvice kao puta spasenja. Kao što Sveti Jovan Lestvičnik predstavlja duhovni uspon „onima koji žele da im imena budu upisana u knjigu života“, tako i pesnik nudi tri etape do svetlosti i božanskog smirenja. Ta lestvica je put ka spasenju, uz neprestano kolebanje između pada i uzdizanja. U celini, „Lestvica“ se može razumeti kao moderna hrišćanska vizija, izražena u poetskoj i hermetičnoj formi. Ona pokazuje čoveka kao biće koje je rastrzano između prolaznog i večnog, ali i kao biće koje kroz svetlost, smirenje i božansku tajnu nalazi mogućnost preobražaja i spasenja.

Dr Milena Kulić


 

Nagrada „Teodor Pavlović” za životno delo Gordani Đilas 

Gordana Đilas rođena je 1958. godine u Nakovu kod Kikinde. Diplomirala je jugoslovensku i opštu književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, a magistrirala 2011. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu, odbranivši rad o bibliografiji Pere Zubca. Od 1989. godine radi u Biblioteci Matice srpske, gde rukovodi Odeljenjem za čuvanje i korišćenje publikacija. Istaknuta je bibliografkinja, priređivačica i autorka stručnih radova, a njen doprinos bibliotekarstvu i srpskoj bibliografiji ogleda se u izradi brojnih personalnih i selektivnih bibliografija, kao i u učešću u značajnim leksikografskim i biografskim izdanjima. Poeziju je počela da objavljuje zbirkom „Pred ogledalom“ (1985), a potom je objavila još četrnaest pesničkih knjiga, među kojima su „Carski vrt“, „Učitelj sećanja“, „Sever, udaljen zvuk“, „Svakidašnji hleb“, „Opraštanje“, „Zaštićena mesta“, „Hvatanje mesečine“ i „Anđeli u kapi mastila“. Autorka je i dve knjige kratkih priča: „Srce male ptice“ i „Tebi je unapred sve oprošteno“. Njene pesme prevedene su na više jezika i zastupljene u brojnim antologijama. Za svoj književni rad dobila je značajna priznanja, među kojima su „Pečat varoši sremskokarlovačke“, nagrada „Milica Stojadinović Srpkinja“, „Rade Drainac“, „Venac Laze Kostića“, „Jefimijin vez“, nagrada Zadužbine „Branko Ćopić“ Srpske akademije nauka i umetnosti, „Žička hrisovulja“ za ukupan doprinos srpskoj poeziji i nagrada „Dušan Vasiljev“. Za doprinos bibliografiji i bibliotekarstvu dobitnica je priznanja „Dušan Panković“, „Janko Šafarik“ i „Zapis“. Godine 2026. objavljen je i zbornik radova sa naučnog skupa posvećenog njenom pesničkom stvaralaštvu, pod naslovom „Gordana Đilas, pesnikinja“. 

O dobitnici nagrade

Kada se pogleda sve što je Gordana Đilas uradila, najviše se ističe to što njen rad već četiri decenije neprestano teče, u kontinuitetu, bez zastoja. Ona knjigu čuva u Biblioteci, beleži je u bibliografijama, vraća joj zaboravljene rukopise i piše svoje pesme, a jedno proističe iz drugog, pa se bibliotekar i pesnikinja u njoj nikada ne razdvajaju. Taj rad posebno krase nenametljivost, skromnost i tišina, što je u današnje vreme retko, a ovakav rad gotovo po pravilu prođe neprimećeno. Malo ko je toliko dao obema strukama. 

***

Teodor Pavlović, u čiju slavu i čast se manifestacija održava, rođen je u Karlovu, današnjem Novom Miloševu. Bio je obnovitelj i reformator Matice srpske, njen prvi sekretar, urednik „Letopisa” Matice srpske, osnivač Galerije Matice srpske, osnivač prve muzejske zbirke u Srba. Novinar i rodonačelnik žurnalistike u Srba, advokat, književnik, prevodilac... Bio je jedna od najistaknutijih, a nepravedno zaboravljenih, ličnosti srpskog naroda u prvoj polovini 19. veka, čije je pregalaštvo dalo trajni doprinos srpskoj kulturi.

Radovan Vlahović: „SAVANI: Izdaja: Knj. 3.“

228 str, broš. povez, 19 cm, 2026. god.
ISBN 978-86-6029-713-8

Cena: 1600 din

Poručivanje putem WEB KNJIŽARE ili telefona:
069/783-155

Edicija ROMAN
SAVANI
NOVOZENITISTIČKI TRIPTIH

ZAVERA
DRAGA SAVETA
IZDAJA


Novozenitisti su tražili čistu i savršenu umetnost. Oni su želeli umetnost vraćenu na prapočetke ljudskog stvaranja. Da krenu prvo od reči, od slike, od zvuka... Hteli su da im daju jednostavan i neopterećeni oblik, formu radosti beskonačnog i tako upakovane, kao čistu i osveštalu umetnost, ponude ljudima, ali ne na uživanje, koje je postalo krilatica postmodernog potrošačkog društva. (...) Čistu i osveštalu umetnost su želeli da ponude ljudima da ih ona umije od prljavštine i smrada, da ih oplemeni, da ih učini osetljivim na samoosećanje vlastite individualnosti. Da ih pokrene i okrene radosti beskonačnog i uzvišenom smislu samopostojanja kroz stvaralaštvo, ma u kom obliku se ono kazalo. Kroz kreaciju koja poseduje lepotu i moć da život učini boljim, lepšim, ponekad ne i lakšim, ali u svakom slučaju korisnijim za pojedinca i društvo.  

Odlomak iz romana


Ta potraga za iskonskim, čistom umetnošću vraćenom na prapočetke fundirana je u pažnji posvećenoj svakom zvuku, reči, slici, koji će čitaocu poslužiti kao izvor radosti i kao alternativa i beg od turobne, destruktivne moderne svakodnevice. U tom smislu, roman nastavlja zenitističku težnju ka rušenju ustaljenih estetskih normi i oslobađanju stvaralačke energije.

Katarina Pantović

...Vlahovićevi romani postaju upravo to: ljubavno pismo slobodi govora, (samo)razumevanja i male ljudske pobede nad ambisom nestajanja. U Vlahovićevim romanima ideje nisu samo ideali kojima teži(mo); u njegovim romanima ideje pobeđuju.

Viktor Škorić

Treća knjiga triptiha potvrđuje da se najvažnije priče nastavljaju u prostoru između života i književnosti, gde fragment više nije znak rasutosti, već najpouzdaniji oblik književnog pamćenja. Ako je Zavera otvorila put novozenitistima, a Draga Saveta pokazala kako taj put nastaje kroz rasute fragmente, onda Izdaja otkriva njihov najdublji smisao - da su i novozenitisti i Savani, u krajnjoj liniji, osuđenici na večnost.

Mladen Đuričić

KONKURS ZA NAGRADU „BOGDAN ČIPLIĆ” 2026.

Banatski kulturni centar po peti put raspisuje konkurs za književnu Nagradu „Bogdan Čiplić” za najbolji prozni rukopis na srpskom jeziku.


Nagrada je ustanovljena u znak sećanja na Bogdana Čiplića, književnika, prevodioca i upravnika Srpskog narodnog pozorišta (Novi Bečej, 2. XI 1910 – Beograd, 23. VI 1989). Dela: Poljana, Divlje jato, Paorske balade, Mrtva Tisa, Okamenjena stada, Slatko pravoslavlje, Snaga zemlje, Stravična zvona, Na veliko i na malo, Dečaci sa Tise, Sinovi ravnice, Okovi, Jaruga, Đura Jakšić i dr.

Rukopis u Word dokumentu (do 100 A4 strana, Times New Roman 12) zajedno sa kontakt podacima autora (mejl, adresa, telefon, kratka biografija) poslati na: bogdanciplic@gmail.com 

Konkurs je otvoren od 01. 9. 2026. do 30. 9. 2026. godine.

Žiri radi u sastavu: Radovan Vlahović, književnik i direktor Banatskog kulturnog centra, (predsednik žirija), msr Milana Poučki i msr Nenad Stanojević.

Rezultati konkursa biće objavljeni do 30. 10. 2026. godine.

Nagrada pobedniku konkursa podrazumeva objavljivanje rukopisa u izdanju Banatskog kulturnog centra.

Konkurs se realizuje uz podršku Opštine Novi Bečej. 

Radovan Vlahović: „SAVANI: Draga Saveta: Knj. 2.“

 

272 str, broš. povez, 19 cm, 2026. god.
ISBN 978-86-6029-711-4

Cena: 1600 din

Poručivanje putem WEB KNJIŽARE ili telefona:
069/783-155

Edicija ROMAN
SAVANI
NOVOZENITISTIČKI TRIPTIH

ZAVERA
DRAGA SAVETA
IZDAJA


Literaturom, a pogotovo romanima, čisti se duša od protivurečnosti i zlobe, zavisti, pakosti i svakog drugog smrada što nam nagoni diktiraju. Stanje ravnodušja koje nas povremeno pritisne nakon otkrića da smo zagospodarili nagonima, pa i nagonom za životom, ne treba nikada shvatiti tragično i preterano emotivno.
Eros nije naš problem u duhovnom biću u fizičkom smislu. Oduhovljeni i metafizički Eros otelotvoruje se u žudnji za radošću, ali ne onoj primitivnoj, animalnoj i sebičnoj, već onoj najuzvišenijoj, astralnoj, kojoj smo mi, novozenitisti, oduvek težili.

(odlomak iz romana)


Druga knjiga Triptiha o novozenitistima nosi samoobjašnjavajući podnaslov Draga Saveta i to nam je jasno iz početnih redova knjige. Lena, važna književna junakinja iz prve knjige, u epistolarnoj formi izlaže svoja razmišljanja i traži savete – a čini se kao da pre svega želi sebe da sluša – od svoje (fiktivne?) prijateljice Savete. Dobar deo početka knjige posvećen je Leninim razmišljanjima, a to povlači i pitanje – zašto? Ako se vratimo na prvu knjigu Triptiha setićemo se da je metafikcijski junak Radovan Vlahović odlučio da se posveti svojim književnim junacima. Ovoga puta on to čini sa svojim književnim junakinjama. Lena dobija ulogu glasnogovornice. Preko početnih Leninih pisama Vlahović se okreće animi u svojim književnim delima. Kroz njenu lirsko-narativnu ispovest – pretočenu ponekad u tok svesti – spoznajemo njenu sudbonosnu ulogu među novozenitistima, i ono što je čini differentia specifica u toj družini. Lenine reči su kritika ne samo njenog vremena: kroz slobodu izražavanja i iznošenje ideje o ženama kojima je dostupna viša svest, njene reči imaju težinu ozbiljnog preispitivanja uloge žene u tadašnjem socijalističko-patrijarhalnom društvu, ali i kao oštra polemika sa frojdovskim psihoanalitičkim aparatom. U tom svetlu ne čudi što je Vlahović odabrao da postavi temelje svoje knjige na Leni, njenoj figuri i na ženskom principu. Ona je „Samo za ludake“ (po Heseu) Vlahovićeve knjige.

(iz recenzije)
Viktor Škorić


Likovi nisu oblikovani u tradicionalnom psihološkom smislu, već funkcionišu kao nosioci ideja i različitih oblika svesti. Lena se izdvaja kao centralna, ambivalentna figura – istovremeno subjekt i objekat pripovedanja, žena rastrzana između erotskog, emotivnog i intelektualnog identiteta. Njena unutrašnja podeljenost odražava širi rascep između tela i duha, ljubavi i stvaranja, slobode i zavisnosti. Nasuprot njoj stoji Šveps, kao glas racionalne, elitističke koncepcije umetnosti, dok likovi poput Marka ili Josipa Micića uvode dodatne kontraste između sveta reda, svakodnevice i unutrašnjeg haosa. Kolektivni lik novozenitista dodatno širi značenjski horizont romana, funkcionišući kao mitologizovana umetnička grupa čija težnja ka apsolutu završava tragično, čime se problematizuje granica između genijalnosti i zablude. Pripovedač nije neutralan posmatrač, već subjekt koji postepeno gubi distancu prema sopstvenoj priči, ulazeći u prostor u kojem istraživanje prelazi u identifikaciju. Taj proces dovodi do razgrađivanja jasne granice između onoga ko priča i onoga o kome se priča, što je jedna od ključnih postmodernističkih odlika.

(iz recenzije)
Vanja Kovačević


Na samom kraju, možemo zaključiti da Draga Saveta ne donosi razrešenje, već dodatno produbljuje zagonetku koju Radovan Vlahović stavlja pred čitaoce. Ona nas ostavlja zamišljene pred materijalom koji još uvek traži svoj oblik, ali upravo u toj nedovršenosti potvrđuje i svoju autentičnost – kao svedočanstvo jednog dugog i upornog pokušaja da se život i literatura dovedu u istu ravan. Ostaje, stoga, da sačekamo treću knjigu i konačno saznamo da li će se rasuti materijal sabrati u celinu, ili će upravo u toj rasutosti pronaći svoj konačni oblik.

(iz recenzije)
Mladen Đuričić

Rezultati konkursa Banatskog kulturnog centra i Grada Kikinde za objavljivanje prvih knjiga mladih autora

 

Konkurs za ediciju „Prva knjiga”, koji tradicionalno raspisuju Banatski kulturni centar iz Novog Miloševa i Grad Kikinda, bio je otvoren za mlade autore koji su slali neobjavljene rukopise poezije, proze, eseja i književne kritike. Žiri je radio u sastavu: dr Mladen Đuričić, književni kritičar; msr Andrea Beata Bicok, književna kritičarka; i Radovan Vlahović, književnik i direktor BKC-a (predsednik žirija).

Kao i ranijih godina, žiri je nastojao da među pristiglim rukopisima prepozna i nagradi književne glasove koji će svojim kvalitetom opravdati ugled edicije „Prva knjiga”, koja već osamnaest godina predstavlja jedno od važnih mesta afirmacije mladih autora. Tokom rada razmatrani su svi pristigli rukopisi koji su ispunjavali konkursne uslove, a vođeni su iscrpni razgovori o njihovim umetničkim dometima, autorskoj zrelosti i spremnosti za objavljivanje u okviru ove edicije.

Ove godine pristigao je manji broj rukopisa nego prethodnih godina, što je, po mišljenju žirija, između ostalog uslovljeno sve većim brojem srodnih konkursa za mlade autore i prve knjige, kao i pomerenim terminom raspisivanja konkursa.

Ovogodišnji konkurs obuhvatio je raznovrsne rukopise – od poezije i proze do radova koji zalaze u oblasti esejistike, duhovnosti i tumačenja religijskih i kulturnih tema. Žiri je u velikom broju rukopisa prepoznao zanimljive ideje, autentične glasove i stvaralački potencijal, ali je procenio da bi dodatni autorski rad i dalje razvijanje određenih rukopisa mogli doprineti njihovoj punijoj umetničkoj zaokruženosti i izražajnoj snazi. Kod pojedinih radova uočeni su elementi koji bi daljom doradom mogli biti značajno unapređeni, pre svega u pogledu kompozicione organizacije teksta, jezičko-stilske ujednačenosti i oblikovanja rukopisa kao celine. U rukopisima koji se bave složenim društvenim, istorijskim, filozofskim ili teološkim pitanjima žiri je prepoznao značajnu autorsku posvećenost, što ovim putem posebno pohvaljuje, ali i potrebu za snažnijim kritičkim utemeljenjem pojedinih teza. Takođe, deo prijava nije u potpunosti odgovarao formalnim uslovima konkursa, zbog čega svi pristigli rukopisi nisu mogli biti uzeti u razmatranje prilikom donošenja konačne odluke.

Polazeći od visokih kriterijuma koje je edicija „Prva knjiga” uspostavila tokom svog dugogodišnjeg trajanja, a nakon pažljivog čitanja i vrednovanja pristiglih rukopisa, žiri je doneo odluku da ove godine napravi presedan i objavljivanjem prve knjige nagradi jednu autorku:

Željka Aleksić – „Žena koja ima tremu” (Beč).

Odluka da ove godine bude nagrađen samo jedan rukopis proistekla je iz želje žirija da sačuva visoke kriterijume po kojima su konkurs i edicija „Prva knjiga” prepoznatljivi tokom gotovo dve decenije svog postojanja. Takva odluka ni na koji način ne umanjuje trud i potencijal ostalih učesnika konkursa, među kojima je bilo rukopisa koji ukazuju na nesumnjiv dar za pisanu reč i autorsku posvećenost. Žiri veruje da mnogi od tih autora poseduju potencijal za buduća značajna ostvarenja i podstiče ih da nastave rad na svojim rukopisima, razvijaju ih i usavršavaju, te da i ubuduće učestvuju na konkursu. U obrazloženju žirija dalje se navodi:

Rukopis „Žena koja ima tremu” izdvojio se svojom autentičnošću, savremenim senzibilitetom i upečatljivim pesničkim glasom. U njemu se lično iskustvo migracije, rada, odrastanja, ženskog identiteta i pripadanja pretvara u književno uverljiv i umetnički zaokružen svet. Autorka uspešno spaja intimnu ispovest sa društvenim opažanjem, gradeći poeziju koja istovremeno svedoči o iskustvu pojedinca i govori o temama koje prevazilaze ličnu ravan.

Posebnu vrednost rukopisa predstavlja sposobnost autorke da svakodnevne situacije, porodična sećanja, društveni kontekst, iskustvo života između dve sredine i osećanje trajne izmestenosti pretoči u sugestivne pesničke slike, oslobođene patetike i opštih mesta. Njena poezija odlikuje se iskrenošću, samosvešću i izraženim osećajem za ritam savremenog jezika, dok se humor, ironija i emotivna ranjivost smenjuju u pažljivo oblikovanoj celini.

Željka Aleksić pokazuje autorsku zrelost i književnu sigurnost koja prevazilazi okvire debitantskog rukopisa. Njena poezija otvara prostor za dijalog između ličnog i kolektivnog iskustva, između zavičaja i emigracije, između umetnosti i svakodnevice, ostavljajući snažan utisak na čitaoca i potvrđujući da je reč o autorki čiji će se književni razvoj sa pažnjom pratiti u godinama koje dolaze.

Željka Aleksić je vizuelna umetnica iz Srbije koja živi i radi u Beču. Diplomirala je 2023. godine na Akademiji likovnih umetnosti u Beču, gde je i dobitnica više značajnih nagrada i stipendija. Poeziju piše od 2012. godine. Aleksić danas razvija umetničku praksu koja povezuje vizuelnu umetnost, performans i poeziju, istražujući odnose između umetnosti, rada, migracije i društvenih struktura.

Nagrađenoj autorki čestitamo, a svim učesnicima konkursa zahvaljujemo na ukazanom poverenju.

Rukopis nagrađene autorke biće objavljen u ediciji „Prva knjiga” Banatskog kulturnog centra.

Konkurs za prve knjige – obaveštenje o produžetku roka

Rok za saopštavanje rezultata konkursa za objavljivanje tri prve knjige mladih autora do 35 godina starosti je produžen. Rezultati konkursa će biti objavljeni 15. 06. 2026.

Radovan Vlahović: „SAVANI: Zavera: Knj. 1.“

 

272 str, broš. povez, 19 cm, 2026. god.
ISBN 978-86-6029-709-1

Cena: 1600 din

Poručivanje putem WEB KNJIŽARE ili telefona:
069/783-155

Edicija ROMAN
SAVANI
NOVOZENITISTIČKI TRIPTIH

ZAVERA
DRAGA SAVETA
IZDAJA

I već sada, dok ispisujem ove redove, i kad je čitava drama oko Novog Zenita i novozenitista zaokružena i jasna, i posle vremenske distance od oko pedeset godina, mnogi akteri naše priče verovatno bi se drugačije danas ponašali, drugačije bi se odredili i prema sebi i prema svetu oko sebe. Ali – svako vreme nosi svoje breme – i eto još jednog idioma koji se proteže kroz godine koje su za nama...

(odlomak iz romana)


Triptih Savani započinje romanom Zavera, koji predstavlja nastavak složenog i pažljivo građenog književnog dijaloga Radovana Vlahovića sa junacima koje je sam stvorio, a koji su tokom vremena prerasli početnu zamisao i postali trajna, gotovo sudbinska prisutnost u njegovom književnom stvaralaštvu. Iako otvara novo troknjižje, Zavera funkcioniše i kao samostalno delo – kao „roman u fragmentima”, sačinjen iz različitih vremenskih slojeva, iskustava i unutrašnjih zapisa koji su nastajali tokom dugog niza godina.

Jedan od najupečatljivijih motiva romana jeste ideja da se „ep u dvanaest ruku” („ep o novozenitistima”) piše „sam od sebe”, po nekom unutrašnjem diktatu koji prevazilazi racionalnu kontrolu. U tom smislu, autor sebe postavlja u poziciju medijuma, izvršioca testamenta i čuvara duhovne zaostavštine novozenitista. Međutim, ta pozicija je za njega istovremeno i privilegija i teret. Ona podrazumeva odricanje od potpune autorske kontrole i prihvatanje činjenice da likovi, jednom stvoreni, nastavljaju da žive sopstvenim životom u svesti pisca. Oni ga posećuju, javljaju mu se i traže da budu zabeleženi. O tome svedoči i upečatljiv odlomak u kojem junaci preuzimaju kontrolu nad pripovedačem, praktično ga pretvarajući u zarobljenika sopstvene imaginacije.

Ova knjiga se, stoga, može čitati i kao „roman o pisanju”, o odnosu između autora i njegovih junaka, ali i kao knjiga o istrajnosti jedne ideje koja traje decenijama. Novozenitisti su izmišljeni, ali njihovo prisustvo u tekstu deluje stvarnije od mnogih realnih biografija. Oni postoje zato što ih pisac ne napušta, već im iznova daje glas – u beleškama, na blogu i, napokon, u knjigama.

(iz recenzije) 
Mladen Đuričić


Vlahović fragmentarnošću pokušava da nadigra velike mase vremena i da iz različitih perspektiva sagleda novozenitističku borbu za lepotom. Tu izluziju koja je stvarnija od života. Od običnog života. Ali koje ima jedino u životu, običnom, jednostavnom. Zato će povratak bludnog sina biti dočekan pesmom i igrom. Onaj sin koji ostaje kod kuće nikada neće osetiti takvu očevu ljubav.

„Bili su umetnička grupa, a mislili su da su borbena trupa što menja svet lepotom i donosi radost. U stvari, samo su izmišljeni likovi u prošlom vremenu, u jednom romanu i glavi jednog pisca, koji je prestao da ih se seća, pa sad beleži njihove lažne biografije, tek da pokaže da nije odustao, da se nije predao, da još uvek neguje, kao bajagi, to sveto ludilo kojim je samog sebe zadojio još u mladosti.”

(iz recenzije) 
Nenad Stanojević

 

Zavera je književni univerzum Radovana Vlahovića u malom. Iako je reč tek o prvoj knjizi triptiha, možemo reći da ona već sada sabira sve piščeve teme, motive, opsesije i književne uzore. Nije redak slučaj u knjizi da se prepoznaju reference na druga književna dela ovog autora („Sećaš li se Samaroplavetnila“), književni likovi iz drugih okruženja („Marko je bio drug sa Ljubom Vlahovićem, Radovana Vlahovića pradedom“) ili na one jednostavne, a teže prepoznatljive aluzije koje su dostupne samo pažljivim i istrajnim čitaocima (kao u sceni „napada“ književnih junaka na autora zbog manjka „posvećenosti“). Naposletku, sudbina svakog novozenitiste iz ove knjige predstavlja jedan od puteva koji pisac želi da istraži jer je te sudbine prepoznao i u sebi. Bilo da je reč o malopre spomenutom Mariju, bilo da je reč o Švepsu, Riđobradom, Leni, Žigosanom ili o ljudima koji dolaze u kontakt sa njima – neimenovani pisac, Cakani – njihova međusobna povezanost i dalja sudbina nakon navodnog kolektivnog samoubistva u Dvorskoj bašti u Sremskim Karlovcima ostaje misterija koja će se razjasniti u daljim delovima ovog triptiha. Pritom treba imati na umu da je čitalac u stalnoj neizvesnosti oko toga kome može verovati, čije reči autor navodi, da li se to zaista tako desilo i, naposletku, ako su se oni razišli – ko je izdao novozenitizam?

(iz recenzije) 
Viktor Škorić

Marija Miljković: „Pesmarica za tri srca“

 

Edicija KNJIŽEVNOST ZA DECU / POEZIJA
88 str, tvrdi povez, ilustr., 21 cm, 2026. god.
ISBN 978-86-6029-707-7

Cena: 1800 din

Poručivanje putem WEB KNJIŽARE ili telefona:
069/783-155



... I misli nana: „Kad je već tako,
neću više slati skupe poklone
što se začas pokvare il’ slome,
već nešto što se ne gubi lako.

Sačuvaću, za njih, paperje snova,
vrapčića cvrkut, kap letnje kiše,
i radost pčelice kad se zaplavi
cvet ljubičice u rosnoj travi!“ ...

Glavne junakinje ovih pesama su Marijine tri unučice, i ono što ih okružuje i oni koji ih okružuju. Moglo bi se reći da je ova knjiga neka vrsta Naninog (bakinog) poetskog dnevnika u kojem se trudi da devojčicama sačuva uspomene iz najranijeg detinjstva, kojih će se one, kad porastu, sećati maglovito pa će ih osvežavati video-zapisima i fotografijama, ali pravu toplu svežinu i autentičnost daće im upravo Nanine pesme. Tako sačuvana lepota detinjstva i ljubav koju su deca dobijala i davala urežu se u dušu i tu uvek ostaju. 

„Pesmarica za tri srca“ nije samo za internu upotrebu jedne porodice, nego može valjati i drugim bakama, dekama i unučićima u druženju, učenju, a kasnije i podsećanju na neke lepe trenutke, jer će se u njoj mnogi prepoznati. Knjiga može pomoći i onima u dobu između unuka i baka i deka da se na trenutak vrate u najlepši period sopstvenih života, obnove energiju i dobiju novu snagu za borbu koju život, u tim godinama, neminovno iziskuje.

Nanin autentični poetski dnevnik nastao je kao plod ne samo Marijinog pesničkog nego i talenta da u sebi sačuva i uvek neguje, dete, a u ovim zrelim godinama ga je svesno i namerno ponovo oslobodila.

Ovo može biti i priručnik svima, kako decu učiti i od njih učiti, kako opet uživati i radovati se sa decom, kao dete.

(iz recenzije)
Dragan Batinić, književnik

 

Može se slobodno reći da su tri pesme vršnjakinje svojih glavnih junakinja, Marijinih unučica. Dugo i željno iščekivane, sve tri devojčice su, slično daru za povojnicu, koja se u našem narodu nosila na dar novorođenčetu, dobile od svoje nane na dar pesmu. Potom ih je ona izvezla svilenim koncem, baš kao što su naše praroditeljke vezle svoja najdublja osećanja i predavale ih svojim ćerkama i unukama kao neraskidive niti očuvanja i napretka mlade porodice – na korist, na radost i na trajanje.

Kao što to često biva, pesme se rađaju kada ljubavi postane tesno u grudima i kada ona mora i na bližnje, na znane i na neznane, da se izliva. Tako su potekle i ostale pesme iz ove zbirke, tako su jedna drugu sustizale, u lepoti izraza dopunjavale.

Marija s lakoćom posmatra svet očima deteta, približava ga deci, a tako nevinog i začuđujućeg, vraća ga i nama odraslima. To čini upravo mudrošću koja sve uzraste i sve tajne poznaje. U ovim pesmama se godine ne broje, jednostavno, one tu i ne postoje. Pesme koje se nižu pružaju iščitavanje razumom u kojem sve vrvi od pokreta, od neponovljivih saznanja, od svakodnevnih dogodovština i života dece u kući, u dvorištu, na izletima, od igračaka, od druženja, od mudrih razumevanja sitnica, od duhovitih i vrcavih rečenica.

(iz recenzije)
Dragica Oličkov, pesnikinja