Slobodan Panić: „Planeta velike radosti”
Aleksandar Hronjec: „Antares”
Roman „Biti” – nova knjiga Vladana Radovanovića
Ovo kapitalno delo na preko 900 strana u tvrdom povezu, treća je knjiga Vladana Radovanovića u izdanju Banatskog kulturnog centra. Kao dobitniku Gramate Pesničke republike objavljena mu je knjiga „Priča o O” 2019. godine, a prošle godine i teorijsko delo „Višemedijska umetnost” u saizdavaštvu sa Univerzitetom umetnosti u Beogradu.
O knjizi
Roman Biti počeo sam da pišem još 1966. godine i još ga
nisam završio. Jedan od razloga tako dugog perioda pisanja romana jeste taj da
sam želeo – odnosno želim, jer roman još nije završen – da obuhvatim život
jednog čoveka od rođenja dokle sećanje seže, do pred smrt dokle se još može
pisati, kao i promene u životu nekih drugih ljudi, promene sveta u kojem živim,
a koliko ja o tome znam, i, najzad, pretpostavke o stanju onosveta. Drugi razlog
tako dugog pisanja jeste složenost tkiva romana. I ovde je uveden muzički
princip polifone gradnje (…)
Vladan Radovanović
Biti, autofikcijski roman pisan u paralelnim stupcima teksta koji
dočaravaju različite doživljaje istih događaja, jedini je od Radovanovićevih
velikih romanesknih projekata koji do sada nije bio objavljen. Pored toga što
je knjiga pisana na nekonvencionalan način, te se nekonvencionalno i čita –
paralelistički i nelinearno – Biti je roman kojem je autor namenio i
netradicionalnu strategiju izdavanja. Biti: Hronika jednog postojanja pripada
Radovanovićevim takozvanim „životnim projektima”: delima koja, prema
Radovanovićevoj zamisli, nikada nisu bila „zaokružena” ili „završena”, već su
se pisala dokle god je i sam autor bio živ.
Tradicionalna umetnička dela moraju biti – po prirodi stvari – u
nekom trenutku kompletirana i imati svoj kraj: poslednju rečenicu, tačku ili
notu. Radovanovićevi životni projekti su najčistije oličenje stvaraočeve
fascinacije promenama i preobražajima: bez pravog završetka, posvećeni
procesima i tokovima, neopterećeni završnim ciljem ili autorski oblikovanom
poentom. Kada se Radovanovićevom smrću okončala njegova životna priča, tada se
završila i priča životnog romana Biti.
Miloš Jocić, urednik knjige
O autoru
Vladan Radovanović
rođen je u Beogradu 5. septembra 1932, gde je i preminuo 15. maja 2023. godine.
Učestvovao je u osnivanju značajne neoavangardne umetničke grupe Mediala
1958, koju napušta 1959. Inicirao je osnivanje Elektronskog studija Radio Beograda,
kojim je rukovodio od 1972. do 1999.
Stvarao je
na području muzike, slikarstva, književnosti, novih medija i višemedijske sinteze.
Oblasti njegovog stvaralaštva uključuju: konceptualnu umetnost i performans, vokovizuel,
taktilnu umetnost, polimedijsku, odnosno sintezijsku umetnost, elektronsku muziku
i kompjutersku grafiku. Napisao je preko 250 teorijskih tekstova o muzici i novijim
tendencijama u umetnosti, uključujući i Vokovizuel (Nolit, 1987), jednu od
najznačajnijih studija o eksperimentalnoj umetnosti u srpskoj književnoj nauci.
Održao je
preko dvadeset samostalnih izložbi, performansa i koncerata u zemlji i inostranstvu.
Dobitnik je više domaćih i međunarodnih nagrada za kompoziciju i vizuelne umetnosti,
kao i šest nagrada za književno stvaralaštvo, uključujući Nolitovu nagradu
1968, „Gramatu” Pesničke republike Banatskog kulturnog centra 2018. i nagradu za
moderni umetnički senzibilitet „Todor Manojlović” Gradske biblioteke „Žarko Zrenjanin”
u Zrenjaninu 2018. godine. Vukovu nagradu za poseban doprinos u kulturi, umetnosti,
nauci i prosveti, koju dodeljuje Kulturno-prosvetna zajednica Srbije, Radovanović
je dobio 2014. godine.
Bio je član je Udruženja kompozitora Srbije i Udruženja likovnih umetnika Srbije. Od 2001. do 2011. bio je profesor po pozivu na Univerzitetu umetnosti u Beogradu, u grupi za višemedijsku umetnost, koju je predložio 2000. Postao je počasni doktor muzike Univerziteta u Kolumbusu (Ohajo, SAD) 2005, a 2006. postao je počasni doktor višemedijske umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu.
Na sajtu:
https://bkcknjige.rs/prodavnica/roman/vladan-radovanovic-biti-hronika-jednog-postojanja/
Vladan Radovanović: „Biti: hronika jednog postojanja”
Roman Biti počeo sam da pišem još 1966. godine i još ga nisam završio. Jedan od razloga tako dugog perioda pisanja romana jeste taj da sam želeo – odnosno želim, jer roman još nije završen – da obuhvatim život jednog čoveka od rođenja dokle sećanje seže, do pred smrt dokle se još može pisati, kao i promene u životu nekih drugih ljudi, promene sveta u kojem živim, a koliko ja o tome znam, i, najzad, pretpostavke o stanju onosveta. Drugi razlog tako dugog pisanja jeste složenost tkiva romana. I ovde je uveden muzički princip polifone gradnje (…)
Vladan Radovanović (1932–2023)
Biti, autofikcijski roman pisan u paralelnim stupcima teksta koji dočaravaju različite doživljaje istih događaja, jedini je od Radovanovićevih velikih romanesknih projekata koji do sada nije bio objavljen. Pored toga što je knjiga pisana na nekonvencionalan način, te se nekonvencionalno i čita – paralelistički i nelinearno – Biti je roman kojem je autor namenio i netradicionalnu strategiju izdavanja. Biti: Hronika jednog postojanja pripada Radovanovićevim takozvanim „životnim projektima”: delima koja, prema Radovanovićevoj zamisli, nikada nisu bila „zaokružena” ili „završena”, već su se pisala dokle god je i sam autor bio živ.
Tradicionalna umetnička dela moraju biti – po prirodi stvari – u nekom trenutku kompletirana i imati svoj kraj: poslednju rečenicu, tačku ili notu. Radovanovićevi životni projekti su najčistije oličenje stvaraočeve fascinacije promenama i preobražajima: bez pravog završetka, posvećeni procesima i tokovima, neopterećeni završnim ciljem ili autorski oblikovanom poentom. Kada se Radovanovićevom smrću okončala njegova životna priča, tada se završila i priča životnog romana Biti.
Miloš Jocić
Banatski kulturni centar na Sajmu knjiga u Novom Sadu 18–24. marta
Banatski kulturni
centar biće jedan od izlagača na predstojećem Međunarodnom
sajmu knjiga u Novom Sadu u periodu od 18. do 24. marta 2025. godine.
Sajam knjiga održaće se u Hali 1 Novosadskog sajma, gde će Banatski kulturni centar ponuditi više stotina svojih naslova, dok će odabrani naslovi biti na popustu i do 40%.
Banatski kulturni
centar redovno izlaže na Novosadskom sajmu
od 2009. godine i do sada je objavio preko 680 naslova u oblasti književnosti,
umetnosti, nauke, publicistike, na preko 15-ak jezika, autora iz više od 20
država sveta.
Banatski kulturni centar je između dva sajma u Novom Sadu objavio preko 30 novih naslova, dodelio više nagrada za knjige i rukopise (nagrade Prva knjiga, „Bogdan Čiplić“, „Teodor Pavlović“, „Angelina Branković“, Gramate „Pesničke republike“), a izdanja, autori i projekti Banatskog kulturnog centra poneli su više priznanja: Vukova nagrada Kulturno-prosvetne zajednice Srbije Radovanu Vlahoviću, Nagrada ULUPUDS-a za izdavački poduhvat na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu za fotomonografiju Ljubomira Kojića „Svetlopis kao beskraj“, Zahvalnica Matice srpske Banatskom kulturnom centru za 2024.godinu…
Knjige sa sajamskim popustom mogu se poručiti i putem sajta www.bkcknjige.rs ili telefonom 069/783-155 u periodu od 17. do 30. marta.
IZ PROTEKLE PRODUKCIJE IZDVAJAMO
Vladan Radovanović: „Biti: hronika jednog
postojanja”
Biti, autofikcijski
roman pisan u paralelnim stupcima teksta koji dočaravaju različite doživljaje
istih događaja, jedini je od Radovanovićevih velikih romanesknih projekata koji
do sada nije bio objavljen. Pored toga što je knjiga pisana na nekonvencionalan
način, te se nekonvencionalno i čita – paralelistički i nelinearno – Biti je roman kojem je
autor namenio i netradicionalnu strategiju izdavanja. Biti: Hronika
jednog postojanja pripada Radovanovićevim takozvanim „životnim projektima”:
delima koja, prema Radovanovićevoj zamisli, nikada nisu bila „zaokružena” ili
„završena”, već su se pisala dokle god je i sam autor bio živ. Tradicionalna
umetnička dela moraju biti – po prirodi stvari – u nekom trenutku kompletirana
i imati svoj kraj: poslednju rečenicu, tačku ili notu. Radovanovićevi životni
projekti su najčistije oličenje stvaraočeve fascinacije promenama i
preobražajima: bez pravog završetka, posvećeni procesima i tokovima,
neopterećeni završnim ciljem ili autorski oblikovanom poentom. Kada se
Radovanovićevom smrću okončala njegova životna priča, tada se završila i priča
životnog romana Biti. (Miloš Jocić)
Vladan
Radovanović: „Višemedijska umetnost”
(saizdavač: Univerzitet
umetnosti u Beogradu)
Knjiga Višemedijska umetnost proistekla je iz
Radovanovićevih predavanja na Grupi za višemedijsku umetnost Interdisciplinarnih
studija Univerziteta umetnosti u Beogradu, čiji je bio idejni tvorac i višegodišnji
rukovodilac. Originalnost i pionirska pozicija ovog štiva u formulaciji i
sagledavanju fenomena višemedijske umetnosti, ne samo u našoj sredini nego i u
najširim međunarodnim okvirima, zaslužuju posebnu pažnju jer se radi o
izuzetnom i ekskluzivnom sadržaju koji odgovara najširim potrebama shvatanja i
bavljenja savremenim oblicima umetničkog delovanja. (Čedomir Vasić, profesor
emeritus Univerziteta umetnosti u Beogradu)
Radovan Vlahović: „Ljuba“ (nastavak Banatske epopeje,
knjiga četvrta)
Vlahović
kada piše o životu u Banatu i te kako proverava svoje teze i činjenice, ali u
ovoj knjizi prvi put unosi zvanični sudski dokument. I upravo tim unosom
dokumenta roman se podiže na novu razinu: književni junaci pred nama postaju
stvarni ljudi, opisani prostori postaju kuće i domovi, strahovi i težina na
srcu pred očima nam se obistinjuju i shvatamo da između života i književnosti
postoji samo jedna tanka linija, jedna zapeta, koja ih razdvaja; a zapravo je
sve to lice i naličje. Nakon čitanja sudskih zapisnika Vlahovićev roman gubi na
liričnosti, to je istina, ali postaje i sam autentičan dokument vremena i
svedočanstvo o tragediji jedne porodice. (Viktor Škorić)
Radovan Vlahović: „Prvi nastup“
Beležeći sećanja na svoje detinjstvo, Radovan Vlahović nije samo
hroničar jednog prohujalog vremena, nego je i literata, stvaralac koji na
estetski način tim sećanjima daje umetničku vrednost. Tako će period polovine
dvadestog veka u Banatu, kolektivna memorija kroz individualni doživljaj jednog
pisca na ovaj način ući u knjige trajnog sećanja. (dr Slađana Milenković)
Radovan Vlahović: „Banatske pripòvētke“ (drugo
dopunjeno izdanje)
Kada saberemo
sve ove tekstove, a ima ih oko dve stotine, pred nama je i banatski zemljopis,
i povesnica, i botanika, i hemija i alhemija, i portret i autoportret, čitav
moralni kodeks čudnih nam suseda otpreka. Katalog strahova i bolova.
Psihologija i psihopatologija svakodnevlja. (Prof. dr Draginja Ramadanski)
Milan Micić: „Kolonistička naselja : (1920–1941). Knj. 3.”
Knjiga Kolonistička
naselja (1920–1941) knjiga 3. obuhvata petnaest kolonističkih
naselja sa područja Bačke (8), Srema (3), Baranje (3) i Slavonije (1),
istraženih na osnovu bogate građe Arhiva Vojvodine (8 fondova), Rukopisnog
odeljenja Matice srpske i jednog privatnog arhiva u kojem je prikazan kratak
istorijat formiranja i razvitka novih naselja nastalih u kolonizacionom
procesu, u tzv. severnim krajevima u organizaciji Kraljevine SHS (Jugoslavije).
Milan Micić: „Rakija i rane”
Rakija i rane nije obična knjiga pjesama. To je knjiga sudbina, baladna
rapsodija, pa i knjiga epitafa – sažetih priča koje se koncentrišu u jednom
iskazu, sceni, imenu, obuhvatajući veliku seobu od rodnog kraja, dolaska u
Ameriku i odlaska u rat, pa u Banat, preko iskušenja Drugog svjetskog rata
(hortijevci) i vlasti komunista. Đe smo pošli, a đe smo stigli, moj Mile, samo je jedan
od glasova koji suočavaju velike potrese u životu kolonista. Zbirka Rakija i
rane stapa lično iskustvo, iskustvo znalca i iskustvo
stvarnosti u neobičnoj dinamici sudbina, glasova, epizoda i prigušenog lirskog
jauka. (Prof. dr Dušan Ivanić)
Ferenc Nemet, Milan Micić: „Jul 1914. Bačka,
Banat i Baranja prema viđenju srpske i mađarske štampe“
U knjizi dr Ferenca Nemeta i dr Milana Micića Jul 1914 – Bačka, Banat i Baranja rema viđenju mađarske štampe srpska istoriografija i stručna javnost prvi put se sreću sa percepcijom mađarskog javnog mnjenja u Bačkoj, Banatu i Baranji u odnosu na važne događaje tog za Evropu po mnogo čemu neobičnog meseca. Slike kolektivnih uzbuđenja, nadanja i strahova koji izviru iz prevoda mađarske štampe u Novom Sadu, Pečuju, Temišvaru, Velikom Bečkereku i Subotici jesu kvalitetno i vredno štivo ne samo za istoričare, već i za sve ljubitelje knjige. (mr Pavle Orbović)
Nenad Stanojević:
„Čitanje stvarnosti“
Ukoliko prihvatimo Stanojevićevo razumevanje pojedinačnih sudbina iznetih u književnim tekstovima kao sinegdohu kolektivne sudbine, onda možemo da kažemo da će sudbina ove knjige i Stanojevićevog humanističkog angažmana, biti sasvim sigurno i sinegdoha naše kolektivne sudbine u budućnosti. (Slobodan Vladušić)
Katarina Pantović „Vizuelni citati sveta: kritike i eseji o savremenoj srpskoj poeziji” (Nagrada „Bogdan Čiplić“ za 2024. godinu)
Smeli hod kroz vreme, ali i kroz različita poetička
načela, koji je autorka u uvodu predstavila kao dilemu, ako ne i problem,
pokazao se efektnim, jer je na pravi način ne samo dekodirao radove, pa čak i
opuse nekih od najvažnijih imena savremene domaće pesničke produkcije, nego i
mnoga pitanja o kojima dolepotpisana autorka-recenzentkinja nije do sada
razmišljala, a koja su vezana za pisanje mlađih naraštaja. Ali, zar čari
kvalitetnih knjiga ne leže upravo u tome da nas one podstiču na razmišljanje,
pa i neke naše nove stvaralačke činove ili konekcije? (dr Dragana V. Todoreskov)
Milica Drndarević: „Ako je to sve” (Nagrada „Bogdan Čiplić“ za 2024. godinu)
Pesnikinja Milica Drndarević spada u generaciju novih oslobođenih
pisaca koji radikalno menjaju naše predstave o realnosti poezije. (…) Milica
se približava i Čipliću i njegovom širokom stihu i njegovoj fascinaciji
pripovedanjem u poeziji i stalnom pozivanju na realnost, s druge strane Milica
je majstor ironije, majstor prikazivanja realnosti u njenom ogoljenom, sirovom
vidu. Ove su pesme često lične, može se reći da su lično u privatno postali tlo
za nalaženje utemeljenja društvenih istina u višem smislu. (Iz obrazloženja žirija)
Još izdvajamo
Pored navedenih knjiga, iz produkcije u proteklih godinu dana izdvajaju se nagrađena foto-monografija Ljubomira Kojića, zatim knjige Stanislave Bakić Jokanić, Aleksandre Ćazić Kiurski, Branke Bubanj i Višnje Bubanj Vučić, Milivoja Bajšanskog, Slobodana Panića, Gorana Blagojevća, Aleksandra Hronjeca...
Vukova nagrada Radovanu Vlahoviću
Vukove nagrade za 2024.
Radovan Vlahović