JNA 35, 23273 Novo Miloševo, Srbija, 00381(0)69/783-155, 00381(0)63/644-369, banatskikulturnicentar@gmail.com

Stanić i Radulović gostovali u BKC-u Teodoru u čast

Veče duhovne poezije Dragana Stanića (Ivana Negrišorca) i Selimira Radulovića održano je 26. decembra 2016. u Banatskom kulturnom centru u Novom Miloševu.

Selimir Radulović, Dragan Stanić i Radovan Vlahović.

Svoje stihove, Dragan Stanić
, univerzitetski profesor i predsednik Matice srpske, i Selimir Radulović, upravnik Biblioteke Matice srpske i potpredsednik Udruženja književnika Srbije, na održanoj večeri posvetili su jednom od svojih najzaslužnijih prethodnika u Matici srpskoj  Teodoru Pavloviću  i to u njegovom rodnom mestu.

Programu prisustvovao predsednik Opštine Novi Bečej - grada u fokusu - Saša Maksimović.

Program je održan u okviru projekata „Rodno mesto Teodoru u čast” i „Gradovi u fokusu” uz podršku Ministarstva kulture i informisanja RS i Opštine Novi Bečej. 

Pevačko društvo Crkvene opštine Dragutinovo sa sveštenikom Milomirom Jelićem.
Horovođa: Savica Rođenkov.

Pored pesnika, nastupilo je i Pevačko društvo Crkvene opštine Dragutinovo iz Novog Miloševa osnovano 1889. godine pri hramu Sv. Arhangela Gavrila, u čijoj porti je sahranjen Teodor Pavlović i gde mu je Matica srpska podigla spomenik 1888. godine. Društvo više od jednog veka bez prekida, bez poznavanja nota   po sluhu  čuva tradiciju jedinstvenog crkvenog, sa primesama ruskog, pojanja.

Dragan Stanić.

Dragan Stanić je, između ostalog, pročitao pesmu posvećenu Teodoru Pavloviću iz nove knjige Matični mleč i izrazio veliku radost zbog održane večeri prisećajući se početaka vraćanja Teodora Pavlovića u kulturnu javnost: „Pre osamnaest godina, kad smo se našli u Matici srpskoj Radovan Vlahović, koji je došao sa idejom, i Selimir Radulović i ja, i kad smo formuslisali to tako da bi vredelo pokrenuti jednu kulturnu manifestaciju  pravo da vam kažem, nismo mislili da će to potrajati toliko dugo, ali smo se nadali da bi moglo potrajati. Taj stvaralački impuls koji u sebi i oko sebe neguje Radovan Vlahović je učinio da ta manifestacija zaista očuva dušu svih ovih osamnaest godina i da, eto, sad nakon osamnaest godina pokaže neku svoju zrelost, neko punoletstvo, zbog čega je usledila i ta vrsta nagrade, a to je da počne i republičko ministarstvo da prepoznaje ovu manifestaciju i da je podržava finansijski na drugi način.” 

Predsednik Matice sa Teodorom Pavlovićem povezuje i rad Banatskog kulturnog centra: „Iz tog nukleusa je rođen onda i Banatski kulturni centar i ova izdavačka delatnost koja mislim da je na kulturnoj mapi Srbije jasno obeležila upravo ime Novog Miloševa, a to je mesto u kojem se sada povodom Teodora Pavlovića, u stalno sećanje na njega, ali povodom svega onoga što i Banat ima, ali pre svega ima Novo Miloševo, sada se okupljaju ljudi iz različitih stilova pisanja, i poetika, i generacija, i jezika na kojima stvaraju, dakle, ovo je zaista postao jedan kulturni centar vrlo zanimljivi i specifičan. Tako da, ako smo znali Novo Miloševo nekada po Teodoru Pavloviću, pa kasnije i po horu, sada ga, evo, boga mi, već skoro dve decenije, prepoznajemo po sve onome što se dešava: po Danima Teodora Pavlovića i po Banatskom kulturnom centru.

Selimir Radulović.

Selimir Radulović je povodom gostovanja rekao: „Zaista, radosna i puna čast je za mene ova prilika što se nalazim u Novom Miloševu i učestvujem u ovom malom prigodnom programu. Posebno se radujem što sam u domu mog dugogodišnjeg prijatelja i moga kolege Radovana Vlahovića i radujem se da sam uzeo učešće u programu koji je održan povodom jednog izuzetnog čoveka iz ove sredine Teodora Pavlovića koji je bio izuzetan i na čitavom prostoru srpske kulture i veoma je značajno da se to obeležava na ovakav, rekao bih, istinski način.”

Radulović zaokružuje veče zaključkom i optimističnom porukom kad je u pitanju smisao poezije i kulture u današnjem svetu: „U svetu koji, kako kaže jedan filosof, škripi i preti da se sruši, u svetu u kojem je jedini smisao sećanje na smisao, u svetu u kojem je malo onih koji bi od srca da dele sa drugim ljudima, okrenuti se prostoru poezije i kulture u celosti, čini mi se da je prava stvar i danas u drugom desetleću 21. veka, iako se i nadalje postavlja ono pitanje, koje je postavio i veliki pesnik, nemački pesnik romantičar, Čemu pesnici u oskudno vreme? Mi možemo da kažemo, ponavljajući to pitanje, da ipak ima razloga da pesnici pevaju u tim oskudnim vremenima i da su oni svojevrsna opomena svetu i čoveku koji je izgubio vlastitu ravnotežu.”