JNA 35, 23273 Novo Miloševo, Srbija, 00381(0)69/783-155, 00381(0)63/644-369, banatskikulturnicentar@gmail.com

Violeta Katarina Bjelogrlić: „Dimenzija demencija”

Edicija PROZA
112 strana, broš povez, 2016. god, ISBN 978-86-6029-283-6
 Cena: 400 din
Knjigu možete poručiti puzećem na mejl:
banatskikulturnicentar@gmail.com


Violeta Katarina Bjelogrlić u svojoj knjizi „Dimenzija demencija” nam nudi zbirku priča koja se može shvatiti kao iskošena slika i metafora globalnog sveta koji sve više liči na starački dom gde je demencija stvarnost, i gde savremeni čovek, svakodnevnim bombardovanjem raznim informacijama beznačajnih sadržaja, gubi sposobnost apstraktnog razmišljanja. On zaboravlja vlastiti život i živi po nekoj inerciji, tup i nesposoban da sagleda samog sebe i svet u kome živi. Nesposoban je da kreira, već je sveden na biće koje može samo da konzumira. Taj globalni starački dom trećeg milenijuma je učinio da savremeni čovek svoj govor svodi na nekoliko stotina reči i jednako je nesposoban da misli, da se određuje prema svetu, već živi po svojim nagonima i po zakonima mase, krda, navijačkih družina, ili, pak, gomile na raznim muzičkim spektaklima, što uz zvuke sintetičke muzike koja razbija svaku emociju i dezintegriše um, skače, urla i veruje da je to dobro i da živi punim plućima. Taj globalni starački dom, koga uvek neki ljudi moraju da opslužuju, prepun je sveta koji je utripovao da je nešto posebno a ne poremećena i zatupljena ličnost koja se, u oluji globalno-liberalno-kapitalističkog talasa, pretvara u radno roblje koje maše zastavicama fiktivne slobode stvarnom i pravom životu koji prolazi kraj njega. 

E, u taj i takav starački dom Violeta Katarina Bjelogrlić smešta svog naratora koji servisira sve te pacijente, a usput i priča o njima sa blagom dozom ironije i humora, bez patetike, ali jednako duhovito, na trenutak sa dnevničkom posvećenošću, a ujedno i sa svešću da taj svet, između četiri zida u kome se nalaze njeni junaci, nije tek jedan od mnogih staračkih domova u Beogradu, gde su vredna deca u trci za zadovoljenjem svojih hedonističkih poriva i života ostavila svoje obolele roditelje. Ona nam govori kako je treći milenij pokazao krajnji nedostatak empatije za druge, pa i one najrođenije, govori da svakom od nas preti opasnost da završimo zaboravljeni u bolesti i ludilu u nekom staračkom domu, a ujedno nam pokazuje i lice ostarele Srbije i Evrope koje preti (o, tako silno preti!) da postane naše vlastito.

Izvod iz recenzije
Radovan Vlahović 

U ovoj knjizi vlada logika koju racionalnost ne prihvata, ali sve se u njoj, zahvaljujući autorkinom književnom postupku, odvija svojim tokom. Pacijenti su prihvaćeni kao takvi, govori se njihovim jezikom i rasuđuje njihovom logikom, gotovo do privida uobičajenosti. Oni su u godinama koje su drugima neshvatljivo univerzalne i neiskazive ciframa, razmatraju svoje probleme manjih i većih razmera, od međusobnih čarki do ljubavnih i egzistencijalnih muka. Veština autorke posebno se ogleda u tome što je štivo prožeto specifičnim vidom humora a da nije prešlo izvan granica ukusa, što je predstavljalo opasnu zamku pri ovakvom pristupu tematici.  
Izvod iz recenzije
Slaviša Krstić

Milivoj Nenin: „Svi moji banatski pisci: prikaze i prikazi”

Edicija BANAT
Urednik
Milorad Grujić

448 strana, broš povez, 2016. god.
 ISBN 978-86-6029-289-8

Cena: 1200 din
Knjigu možete poručiti puzećem na mejl:
banatskikulturnicentar@gmail.com


Pred nama je izbor tekstova Milivoja Nenina o srpskim piscima, koji su na bilo koji način vezani za Banat. Tokom svog višegodišnjeg proučavanja srpske književnosti Milivoj Nenin nije planski pisao knjigu o srpskim piscima iz Banata, ali je napravio takav izbor tekstova da izgleda da je čitavog života pisao samo tu knjigu. Jer, ovde su i klasici srpske književnosti (Jovan Sterija Popović, Miloš Crnjanski, Vasko Popa), ali i pisci koji su obeležili jedan period u srpskoj književnosti (Mileta Jakšić, Todor Manojlović), pa sve do onih zaboravljenih pisaca (Vasa Živković, Ilija Ivačković). Naravno, tu su i u svoje vreme ljuti protivnici Milan Savić i Tihomir Ostojić. Kao da je tačna ona tvrdnja Borislava Mihajlovića Mihiza o posebnom temperamentu pisaca iz Banata.

U drugom delu knjige Milivoj Nenin donosi prikaze knjiga o banatskim autorima tako da i tu imamo interesantnu galeriju likova. Posebna vrednost ove knjige je ono zavirivanje iza teksta čitanje literature, ali i traženje čoveka u toj literaturi.

U svakom slučaju jedna zanimljiva i nadasve važna, nepretenciozna knjiga, koja je već svojim naslovom suprotstavljena vremenu u kojem su srpski pisci spremni da se zarad svetske slave odreknu srpskog jezika... Sa zadovoljstvom preporučujem ovaj rukopis za štampu jer pruža dosta i književnim znalcima, ali je zanimljivo pisana, te je lako može čitati svaki čitalac koji je iole zainteresovan za srpsku književnost.
 
Izvod iz recenzije
prof. dr Slobodan Vladušić


Ponekad je u knjizi Milivoja Nenina, pisac iz Banata glavni junak teksta, a ponekad je sporedna ličnost. Ponekad je samo povod. Ali, u svakom slucaju pisci iz Banata nose ovu knjigu, sve se oko njih vrti... U vremenu  sveopšte globalizacije ova knjiga već svojim naslovom deluje potpuno drugačije... Osvežavajuće. I otrežnjujuće. Ljudski. Toplo.

Glavni junaci su Miloš Crnjanski, Todor Manojlović, Mileta Jakšić, Tihomir Ostojić, Milan Savić... Neki od tih pisaca su birali svoj literarni zavičaj (Miloš Crnjanski) neki od njih su se samo rodili u Banatu (Milan Savić, Tihomir Ostojić), a neki od ovih pisaca su  proveli veći deo života u Banatu (Mileta Jakšić, Todor Manojlović)... (Interesantno je da u ovoj knjizi jedini pisac koji se rodio u Banatu, i koji je čitav život proveo u Banatu, Ilija Ivačković. Čak su ga i ubili u Banatu). Ali, ovo je knjiga o srpskoj književnoti. Zanimljivo je isto tako da je većina srpskih pisaca iz Banata bila vezana za Novi Sad – kraće ili duže vreme su živeli u Novom Sadu.

Ali, kad smo već kod geografije ove knjige: možemo krenuti od Vršca, preko Pančeva, Zrenjanina, preko Novog Kneževca, sve do Kikinde... Tu je i Deliblato i Mokrin i da ne nabrajamo više. Banat se tako ukazuje kao „kontinent" srpske književnosti. Pisao je Nenin  i o drugim piscima iz Banata ali ova knjiga je izbor (tako da su van knjige ostali mnogi pisci)... Objavio je Nenin i posebne knjige o piscima iz Banata: Milošu Crnjanskom, Todoru Manojloviću, Milanu Saviću i Iliji Ivačkoviću. Ali, nije sve tekstove o tim piscima uvrstio u ovu knjigu – ponavljamo, pred nama je izbor, čije objavljivanje sa zadovoljstvom preporučujemo za štampu.

Izvod iz recenzije
prof. dr Gorana Raičević