JNA 35, 23273 Novo Miloševo, Srbija, 00381(0)69/783-155, 00381(0)63/644-369, banatskikulturnicentar@gmail.com

Senka Vlahović: „Slika, ženska”


Edicija: (VIZUELNI) TEKST
60 str, tvrdi povez, zlatotisak, edž štampa, ilustr. u boji, 29 cm, 2026. god.
ISBN 978-86-6029-716-9

Cena: 3000 din

oručivanje putem WEB KNJIŽARE ili telefona:
069/783-155

Izdavači
BANATSKI KULTURNI CENTAR
Novo Miloševo
i
AGORA
Novi Sad

Tekst, slike, dizajn:
Senka Vlahović

Slika, ženska pokazuje kako ilustracija, shvaćena kao umetničko delo koje poseduje svojstvo vizuelnog pojašnjavanja, u savremenom umetničkom kontekstu može biti prevaziđena ili transformisana. Upravo u toj tenziji između autonomne slike i njene reprodukcije u knjizi, otvara se nova dimenzija njenog postojanja: umesto da pojednostavi, odnos slike i teksta ovde se usložnjava, a značenje umnožava. Ovo je ujedno prilika da se, u okviru teorije ilustracije i u nedostatku preciznijeg termina, predloži pojam „eksperimentalna ilustracija”, kojim bi se označila vrsta ilustracije koja preispituje granice ilustracije, neretko kroz odnose sa slikarstvom, grafičkim dizajnom i srodnim umetničkim disciplinama.

Slika, ženska nije zbir različitih izraza, već organska celina u kojoj su slika, tekst i dizajn nerazdvojni aspekti jednog istog stvaralačkog nadahnuća. Autorka uspešno pozicionira delo između umetnosti i književnosti kao prostor njihove duboke međusobne transformacije: mesto gde slika prelazi u reč, a reč se vraća slici, gde se značenje ne formira u jednom mediju, već u njihovom neprekidnom preplitanju, pažljivo grafički osmišljenom kao jedinstvena materijalna celina. Tako osmišljena, ova knjiga počiva na sopstvenoj unutrašnjoj logici, proistekloj iz potrebe da se izrazi ono što je istovremeno telesno i duhovno, lično i arhetipsko, vidljivo i neizrecivo.

Marija Ristić, doktorantkinja,
istoričarka umetnosti


Senka je ženskost razgradila do besformnog, poštujući njegov metamorfni praoblik, a zatim mu podarila semena koja bi na njemu rasla kao na dobroj zemlji. Njeno ukupno umetničko telo je ekstenzično, sposobno da naraste do gigantskog i mitskog, kao i da se jednako učauri u nemušti nukleus. Potencijal ličnog telesnog iskustva koje nosi metajezik Slike, ženske, lamentira i perpetuira nad tekstom, ali i samom slikom koja tretira telo čija se glava sakriva u utrobi. Najzrelije do sada, nežno razobličavajući prethodne slike/knjige, umetnica metodološki izbegava hiperrealnost utopljenu u simulaciji kojoj je podlegao bodrijarovski postmoderni subjekt. Ona dolazi do slike neomeđene prividom, gde besformno (najzad i metamorfno) ne znači i androgino, transrodno ili softversko.

Autorka poput mitskih Argonauta u potrazi za zlatnim runom, iz segmenta u segment, prolazeći kroz tragički gubitak i bol, traga za isceliteljskom rečju koja će nastaniti telo kao „svetla oznaka blagodeti“. Početni stihovi strukturalno podsećaju na blagoveštenjski akatist, na nenevesno žensko telo kojim poput „nebeske Lestvice“ na zemlju silazi Bog, saopštavajući vernima značenje „tajanstvenog Saveta“. Lestvičasti i laki rukopis Senke Vlahović, dopunjuje slika koja svojom težinom i koloritom imanentnim telesnoj unutrašnjosti, bez upozorenja haptički fiksira, i gotovo momentalno prizemljuje posmatrača. Ona je karnalna. I kao takva, kao božanska „tekovina besmrtnog ploda što preobraća zemljodelca u čovekoljupca“ ona oslikava „biće živo“ kao „delo najuzvišenije“. Ova knjiga od pesama i slika, koje se autorka, kao u hrišćanskom preklonu, performativno odriče kao umetničkog dela ili artefakta, završava se novim akatistom koji repetira uzvišeni usklik „Raduj se!“.

„Pevaj svojim glasom svoju pesmu, draga... Moraš njome biti, nema tu logike. Nema početka, ni kraja. Nema cilja, nema ćara.“ „Ja sam ja, ona koja jesam. Žena sa Bogom.“ „Žena cela, svršena.“

Dr Lidija Cvetić Vučković,
teoretičarka umetnosti i medija 


Vladan Radovanović: „Snovi”

 

328 str, tvrdi povez, ilustr. u boji, 29 cm, 2026. god.
ISBN 978-86-6029-710-7

Cena: 8000 din
Akcijska cena: 5500 din

Poručivanje putem WEB KNJIŽARE ili telefona:
069/783-155

***

Izdavači
BANATSKI KULTURNI CENTAR
Novo Miloševo
i
MUZEJ SAVREMENE UMETNOSTI
Beograd

Edicija
PROZA

Za izdavače
Radovan Vlahović
Marijana Kolarić

Glavni i odgovorni urednik
Radovan Vlahović

Urednici
Miloš Jocić
Saša Janjić
Senka Vlahović

Ilustracija na korici
Vladan Radovanović


Zapisivanje snova je moj najraniji (1953) vid bavljenja višemedijskom sintezom, koja se ne nadahnjuje spoljašnjim uzorom, nego onim datim u samom doživljaju. Izabrao sam da ta aktivnost traje celog mog života. Pomoću slike, zapisanog zvuka i reči pokušao sam da što tačnije predstavim prizore i smislove stopljene u oniričkom stanju svesti. (...) Takođe, snovne sinteze su ispoljene bez intervencija, osim onih koje nameće samo ispoljavanje pomoću jezika i likovnih tehnika. Neosporno, na izobličavanje snova utiču i zaboravljanje detalja, kao i neizrecivost pojedinih okolnosti sna. Posebnu lepotu nalazim u neočekivanim obrtima „logike” sna koju je teško podražavati. Budući da svojim svesnim odlukama gotovo ne uplivišem na smisaono-vizuelno-zvučni razvoj sna, verujem da moje snove izmaštava drugi stvaralac u meni. Smatram da umanjenje moga svesnog odlučivanja u oblikovanju snova umanjuje i stepen moga autorstva.

Vladan Radovanović

 

Kao i roman Biti, i Radovanovićevi zapisi snova su takozvani „životni projekat”: delo koje, prema autorovoj zamisli, nije pisano sa namerom da se zaokruži ili završi, već se na njemu radilo dokle god je i sam autor bio živ.

Snovi Vladana Radovanovića, koje je autor beležio pola veka, apsurdističke su kratke priče-prizori sa nagoveštajima (kao što snovi obično jesu) možda dublje mudrosti i potpunijeg uvida u sebe ili svet, poput zen koana. Ti zapisi govore o najraznovrsnijim temama u autorovom bogatom opusu: o prijateljima, porodici, ljubavi, mrtvima, strahovima, seksu, predskazanjima, uspomenama, vizijama; nekada u tim pričama nema ni ljudi, već samo pejzaža, predela, gradova i prostora, podjednako nestalnih i podložnih promenama. Radovanović je u više navrata naglašavao da je snove zapisivao bez literarizacije, stilizacije i oneobičavanja, trudeći se da očuva njihovu sirovost. No, snovi se ne obaziru na uređeni jezik jave. Neminovno u Radovanovićevim snovima dolazi do avangardnih upliva u jezik ili tipografiju kako bi se dočarao neki neizreciv osećaj, prizor ili osećanje.

Nadamo se da bi Vladan Radovanović bio zadovoljan našim radom na očuvanju njegove višedecenijske vizije ovog projekta, i da će čitaoci uživati u jednom od jedinstvenih dostignuća srpske eksperimentalne književnosti. 

Miloš Jocić


Katia Wunderlin: „Quo vadis, Katia?” (nemački)

 

Edicija PROZA
124 str, broš. povez, 21 cm, 2026. god.
ISBN 978-86-6029-715-2

Cena: 800 din

Poručivanje putem WEB KNJIŽARE ili telefona:
069/783-155

Es gibt Wendepunkte im Leben, die klanglos vorüberziehen. Man bemerkt nicht einmal, dass man an einem Punkt angelangt ist, an dem man das Steuer des Lebens in eine andere Richtung hätte lenken können. Doch es gibt auch jene schicksalhaften Ereignisse, die uns wie ein Erdbeben den Boden unter den Füssen wegziehen und unsere Welt in eine neue, fremde Landschaft verwandeln.

Aus dem Buch

Der Dualismus und der Kontrast zwischen den pastoralen Landschaften Serbiens und der Schweiz, das Aufeinandertreffen von Ebene und Gebirge, von Beruflichem und Privatem – all dies ist in diesem bekenntnishaften Buch in einem gedämpften, ruhigen literarischen Ton zusammengefasst. Die Autorin rechnet nicht ab, sie zeigt keine Resignation, sie ist nicht enttäuscht; sie zieht schlichtweg ein Resümee eines Teils ihres bisherigen Lebens und lässt gleichzeitig die Tür für zukünftige Ereignisse weit offen. Es ist eine wahre Epopöe über das Leben an sich und ein reifes Anerkennen der Realität. Genau deshalb ist dieses Buch so überzeugend, weil es die Frucht erfahrungsbasierter und durchlebter Reflexion ist. Es ist klar, dass wir in „Quo vadis, Katia“ weder eine Caulfield’sche Beklemmung noch eine Tschechow’sche Melancholie finden werden. Wir finden vielmehr die Versöhnung dieser beiden Antipoden. Einfach, prägnant und stellenweise lyrisch präsentiert uns die Autorin Menschen und Landschaften, die ihr im Leben wichtig waren und geblieben sind.

Nemanja Savić

Katia Vunderlin: „Quo vadis, Katia?” (srpski)

 

Edicija PROZA
112 str, broš. povez, 21 cm, 2026. god.
ISBN 978-86-6029-714-5

Cena: 800 din

Poručivanje putem WEB KNJIŽARE ili telefona:
069/783-155

Postoje životne raskrsnice koje prolaze neprimećeno, i mi nikad ne saznamo da su postojale i da su nas mogle odvesti u sasvim drugom pravcu od onog kojim smo krenuli. No, postoje i one druge, sudbinske, koje nam, poput zemljotresa, izmaknu tlo pod nogama i preobraze naš svet u nov, neprepoznatljiv pejzaž.

Odlomak

Dualizam i kontrast između pastoralnih predela Srbije i Švajcarske; sukob ravničarskog i planinskog; poslovnog i privatnog, sve to sabrano je stišanim, mirnim književnim tonom u ovoj ispovednoj knjizi.
Autorka se ne obračunava, nema rezignaciju, nije razočarana, ona jednostavno sumira deo života iza nje, istovremeno ostavljajujući širom otvorena vrata za buduće događaje. To je upravo epopeja životu kao takvom i zrelo priznavanje stvarnosti. Zato je ova knjiga i tako ubedljiva, jer je plod iskustvenog i doživljenog promišljanja. Jasno je da u „Quo vadis, Katia“ nećemo naći kolfildovsku zagrcnutost, niti čehovljevsku melanholiju. Naći ćemo upravo pomirenje ta dva antipoda. Jednostavno, sažeto i gdegde lirično, autorka nam predstavlja ljude i predele koji su joj bili i koji su joj ostali važni u životu.

Nemanja Savić

Radovan Šoklovački: „Mokrinski rodoslovi III”

 

Edicija: ISTORIJA
174 str, broš. povez, ilustr, 21 x 29 cm, 2026. god.
ISBN 978-86-6029-708-4

Cena: 2500 din

Poručivanje putem WEB KNJIŽARE ili telefona:
069/783-155

Saizdavač: Arhiv Vojvodine


Treća knjiga obrađuje nova prezimena, rodoslove i porodične istorije čime se stvara celovitija slika stanovništva Mokrina. Delo je nastalo kao plod stvaralaštva Radovana Šoklovačkog čije su znanje, istrajnost i trud znatno doprineli boljem razumevanju prošlosti Mokrina i ostavili izuzetan doprinos u razvoju istraživanja lokalne prošlosti. Autor je obradio temu sa izuzetnom preciznošću, kombinovanjem moderne tehnologije i pisanih i usmenih istorijskih izvora. Pored osnovnog i najobimnijeg dela u kom su obrađena dvadeset četiri prezimena, autor se bavi i biografijama graničara koji su naselili Mokrin sredinom XVIII veka. 

Dragan Beleslić


Rezultati konkursa za Nagradu „Bogdan Čiplić” za 2026. godinu

Na osnovu konkursa za književnu Nagradu „Bogdan Čiplić”, žiri u sastavu Radovan Vlahović, predsednik, msr Milana Poučki i msr Nenad Stanojević, članovi, doneo je jednoglasnu odluku da ovogodišnji pobednici, koji će biti nagrađeni objavljivanjem knjige u izdanju Banatskog kulturnog centra, budu Miloš Jevtić, za rukopis pod naslovom Ovako govori Bogdan Čiplić, i Gordana Svilengaćin, za rukopis pod naslovom Nemajka.


Na konkurs za Nagradu „Bogdan Čiplić” pristiglo je 26 rukopisa iz zemlje i regiona.

Bogdan Čiplić bio je književnik, prevodilac i upravnik Srpskog narodnog pozorišta. Rođen je u Novom Bečeju 1910. godine, a preminuo u Beogradu 1989. Dela: Poljana, Divlje jato, Paorske balade, Mrtva Tisa, Okamenjena stada, Slatko pravoslavlje, Snaga zemlje, Stravična zvona, Na veliko i na malo, Dečaci sa Tise, Sinovi ravnice, Okovi, Jaruga, Đura Jakšić i dr. 

Konkurs i nagrada realizuju se iz projekta koji je podržala Opština Novi Bečej.

 

Iz obrazloženja žirija:

 

Ovako govori Bogdan Čiplić, autora Miloša Jevtića, predstavlja u dijaloškoj formi rekonstruisan životopis Bogdana Čiplića. Kroz razgovor između autora, Miloša Jeftića, i Bogdana Čiplića, čitalac ulazi u biobibliografski svet pesnika Bogdana Čiplića, autora „Slatkog pravoslavlja”, romana Đura Jakšić, urednika nekoliko čaopisa, upravnika SNPa itd. Naslov Ovako govori Bogdan Čiplić, podsećajući na slavno delo nemačke literature, upućuje promenom perspektive na prezentnost onog koji govori i onoga o čemu se govori. Miloš Jevtić, verziran u ovoj vrsti književnih ostvarenja, vodeći koliko zamišljeni toliko i stvaran dijalog sa Bogdanom Čiplićem, pokazuje sposobnost višeg prepoznavanja i učitavanja u Čiplićev duhovni i stvaralački svet.

Zbirka priča, pod naslovom Nemajka, Gordane Svilengaćin, suptilna je anamneza ženskih priča. Naizgled nepretenciozna, ova proza dubokih uvida Gordane Svilengaćin sagledava modernu ženu iz različitih rakursa, ne konfrontirajući je sa muškim principom. Potisnuvši sopstvene želje i nagone, žene u zbirci pod  ironičnim naslovom Nemajka, otkrivaju sopstveni oskudan svet, bez boja, muzike i mirisa. Naizgled zasebne, ove priče grade celovitu sliku Žene, čija potencijalna energija krije u sebi velike mogućnosti i velike opasnosti po svet.

Održane Kreativne radionice Matice srpske za učenike u Novom Miloševu

U okviru manifestacije 27. Dani Teodora Pavlovića, 14. oktobra u Osnovno školi „Dr Đorđe Joanović” u Novom Miloševu održane su Kreativne radionice za decu Matice srpske.

Radionice su vodili gosti iz Matice srpske Svetlana Milašinović, sekretar redakcije Letopisa Matice srpske, i Dragan Tubić, stručni saradnik Leksikografskog odeljenja Matice srpske. U ime škole, goste je pozdravila nastavnica Neda Popov Rakazov.

Učenici šestog i sedmog razreda imali su priliku da kroz zanimljivo i sadržajno predavanje saznaju više o nastanku i istoriji Matice srpske, jedne od najznačajnijih kulturnih i naučnih ustanova srpskog naroda.

Nakon predavanja usledili su kviz i kreativne radionice u kojima su svi učenici aktivno učestvovali, pokazujući svoje znanje, radoznalost i timski duh. Za uloženi trud i učešće, svi učenici nagrađeni su prigodnim poklonima. 

Iz novomiloševačke škole poručuju: „Veliko HVALA našim dragim gostima na izdvojenom vremenu, znanju i nesebičnom deljenju iskustva, kao i Banatskom kulturnom centru na dugogodišnjoj uspešnoj saradnji i prilici da jedan školski dan ispunimo novim znanjima, zanimljivim aktivnostima i lepim uspomenama. Zajedno čuvamo kulturnu baštinu, podstičemo radoznalost i učimo da znanje povezuje generacije!”

Uručene Nagrade „Teodor Pavlović” za 2026. godinu

U okviru kulturne manifestacije 27. Dani Teodora Pavlovića 17. oktobra 2026. u Banatskom kulturnom centru u Novom Miloševu, svečano su uručene Nagrade „Teodor Pavlović” za najbolju knjigu i za životno delo.

Nagrada „Teodor Pavlović” za najbolju knjigu pripala je pesniku Perici Milutinu za knjigu „Lestvica" u izdanju Kulturnog centra Vojvodine „Miloš Crnjanski” (2025), a nagrada „Teodor Pavlović” za životno delo pripala je bibliotekaru savetniku, bibliografu i pesnikinji Gordani Đilas.

U programu su učestvovali: laureati Nagrada „Teodor Pavlović” Perica Milutin i Gordana Đilas; dr Dragan Stanić, predsednik Matice srpske, i Radovan Vlahović, osnivač manifestacije i direktor Banatskog kulturnog centra, koji su pozdravili skup; Igor Mirović i Dragan Stanić, uručili su nagrade dobitnicima. Muzički deo programa: Pevačko društvo Crkvene opštine Dragutinovo. Voditelj programa: Nataša Bundalo Mikić

Dane Teodora Pavlovića tradicionalno organizuje Banatski kulturni centar u saradnji sa Maticom srpskom, pod pokroviteljstvom Opštine Novi Bečej.

Manifestacija se održava u oktobru i novembru 2026. godine, u Banatskom kulturnom centru i u O.Š. „Dr Đorđe Joanović” u Novom Miloševu.









TV Novi Bečej

27. DANI TEODORA PAVLOVIĆA

Kulturna manifestacija Dani Teodora Pavlovića koju organizuje Banatski kulturni centar iz Novog Miloševa u saradnji sa Maticom srpskom iz Novog Sada, pod pokroviteljstvom Opštine Novi Bečej, održaće se po dvadeset i sedmi put u Novom Miloševu. U okviru manifestacije biće dodeljene Nagrade „Teodor Pavlović” Perici Milutinu i Gordani Đilas. 

Nagrada „Teodor Pavlović” za najbolju knjigu pesniku Perici Milutinu pripala je za knjigu „Lestvica” (Kulturni centar Vojvodine „Miloš Crnjanski“, Novi Sad 2025), a Nagrada „Teodor Pavlović” za životno delo bibliotekaru savetniku, bibliografu i pesniku mr Gordani Đilas. 

Nagrade će Gordani Đilas i Perici Milutinu biti uručene u subotu 17. oktobra 2026. u 12 časova u Banatskom kulturnom centru u Novom Miloševu.

U okviru programa manifestacije, održaće se i dve Kreativne radionice za decu Matice srpske 14. oktobra u OŠ „Dr Đorđe Joanović“ u Novom Miloševu, i književno veče u Banatskom kulturnom centru u novembru mesecu.

 


Nagrada „Teodor Pavlović” za najbolju knjigu Perici Milutinu 

Perica Milutin rođen je 1959. godine u Glamoču. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na odseku Jugoslovenska i svetska književnost. Piše poeziju i prozu. Do sada je objavio pet knjiga poezije: „Prve pjesme“, „Dveri smrti“, „Siluan“, „Ardis“ i „Lestvica“. Dobitnik je Nagrade „Despotica Angelina Branković“. Osnivač je i organizator Kulturnog centra „Karom“ u Sremskim Karlovcima, koji je uspešno ostvarivao preko pedeset kulturnih večeri u toku jedne godine i tom prilikom ugostio najuticajnije ličnosti srpske kulturne scene, poput akademika Vladete Jerotića i mnogih drugih. Osnivač je Udruženja „Sumatra“, predsednik Zavičajnog udruženja „Glamočko kolo“, osnivač Fondacije „Simonida“, kao i pokretač manifestacija poput Dana Miloša Crnjanskog, Dana Miroslava Čangalovića i drugih. Živi u Novom Sadu. 

O nagrađenoj knjizi

Knjiga „Lestvica“ Perice Milutina može se čitati kao duhovno-poetski traktat. Ona se sastoji od tri ciklusa i programskog teksta „Umjesto predgovora“. Ova pesnička knjiga pokazuje da je čovek rođen za spasenje, ali nosi u sebi iskušenje pada i greha. Božanske tajne ostaju centralna tačka u ovoj knjizi, pesnik sugeriše da je smisao ljudskog postojanja u uzdizanju ka tim tajnama, u smirenju i prihvatanju Božije volje. Trostepena struktura knjige, sa tri ciklusa, može se tumačiti i svetlu hrišćanske simbolike lestvice kao puta spasenja. Kao što Sveti Jovan Lestvičnik predstavlja duhovni uspon „onima koji žele da im imena budu upisana u knjigu života“, tako i pesnik nudi tri etape do svetlosti i božanskog smirenja. Ta lestvica je put ka spasenju, uz neprestano kolebanje između pada i uzdizanja. U celini, „Lestvica“ se može razumeti kao moderna hrišćanska vizija, izražena u poetskoj i hermetičnoj formi. Ona pokazuje čoveka kao biće koje je rastrzano između prolaznog i večnog, ali i kao biće koje kroz svetlost, smirenje i božansku tajnu nalazi mogućnost preobražaja i spasenja.

Dr Milena Kulić


 

Nagrada „Teodor Pavlović” za životno delo Gordani Đilas 

Gordana Đilas rođena je 1958. godine u Nakovu kod Kikinde. Diplomirala je jugoslovensku i opštu književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, a magistrirala 2011. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu, odbranivši rad o bibliografiji Pere Zubca. Od 1989. godine radi u Biblioteci Matice srpske, gde rukovodi Odeljenjem za čuvanje i korišćenje publikacija. Istaknuta je bibliografkinja, priređivačica i autorka stručnih radova, a njen doprinos bibliotekarstvu i srpskoj bibliografiji ogleda se u izradi brojnih personalnih i selektivnih bibliografija, kao i u učešću u značajnim leksikografskim i biografskim izdanjima. Poeziju je počela da objavljuje zbirkom „Pred ogledalom“ (1985), a potom je objavila još četrnaest pesničkih knjiga, među kojima su „Carski vrt“, „Učitelj sećanja“, „Sever, udaljen zvuk“, „Svakidašnji hleb“, „Opraštanje“, „Zaštićena mesta“, „Hvatanje mesečine“ i „Anđeli u kapi mastila“. Autorka je i dve knjige kratkih priča: „Srce male ptice“ i „Tebi je unapred sve oprošteno“. Njene pesme prevedene su na više jezika i zastupljene u brojnim antologijama. Za svoj književni rad dobila je značajna priznanja, među kojima su „Pečat varoši sremskokarlovačke“, nagrada „Milica Stojadinović Srpkinja“, „Rade Drainac“, „Venac Laze Kostića“, „Jefimijin vez“, nagrada Zadužbine „Branko Ćopić“ Srpske akademije nauka i umetnosti, „Žička hrisovulja“ za ukupan doprinos srpskoj poeziji i nagrada „Dušan Vasiljev“. Za doprinos bibliografiji i bibliotekarstvu dobitnica je priznanja „Dušan Panković“, „Janko Šafarik“ i „Zapis“. Godine 2026. objavljen je i zbornik radova sa naučnog skupa posvećenog njenom pesničkom stvaralaštvu, pod naslovom „Gordana Đilas, pesnikinja“. 

O dobitnici nagrade

Kada se pogleda sve što je Gordana Đilas uradila, najviše se ističe to što njen rad već četiri decenije neprestano teče, u kontinuitetu, bez zastoja. Ona knjigu čuva u Biblioteci, beleži je u bibliografijama, vraća joj zaboravljene rukopise i piše svoje pesme, a jedno proističe iz drugog, pa se bibliotekar i pesnikinja u njoj nikada ne razdvajaju. Taj rad posebno krase nenametljivost, skromnost i tišina, što je u današnje vreme retko, a ovakav rad gotovo po pravilu prođe neprimećeno. Malo ko je toliko dao obema strukama. 

***

Teodor Pavlović, u čiju slavu i čast se manifestacija održava, rođen je u Karlovu, današnjem Novom Miloševu. Bio je obnovitelj i reformator Matice srpske, njen prvi sekretar, urednik „Letopisa” Matice srpske, osnivač Galerije Matice srpske, osnivač prve muzejske zbirke u Srba. Novinar i rodonačelnik žurnalistike u Srba, advokat, književnik, prevodilac... Bio je jedna od najistaknutijih, a nepravedno zaboravljenih, ličnosti srpskog naroda u prvoj polovini 19. veka, čije je pregalaštvo dalo trajni doprinos srpskoj kulturi.

Radovan Vlahović: „SAVANI: Izdaja: Knj. 3.“

228 str, broš. povez, 19 cm, 2026. god.
ISBN 978-86-6029-713-8

Cena: 1600 din

Poručivanje putem WEB KNJIŽARE ili telefona:
069/783-155

Edicija ROMAN
SAVANI
NOVOZENITISTIČKI TRIPTIH

ZAVERA
DRAGA SAVETA
IZDAJA


Novozenitisti su tražili čistu i savršenu umetnost. Oni su želeli umetnost vraćenu na prapočetke ljudskog stvaranja. Da krenu prvo od reči, od slike, od zvuka... Hteli su da im daju jednostavan i neopterećeni oblik, formu radosti beskonačnog i tako upakovane, kao čistu i osveštalu umetnost, ponude ljudima, ali ne na uživanje, koje je postalo krilatica postmodernog potrošačkog društva. (...) Čistu i osveštalu umetnost su želeli da ponude ljudima da ih ona umije od prljavštine i smrada, da ih oplemeni, da ih učini osetljivim na samoosećanje vlastite individualnosti. Da ih pokrene i okrene radosti beskonačnog i uzvišenom smislu samopostojanja kroz stvaralaštvo, ma u kom obliku se ono kazalo. Kroz kreaciju koja poseduje lepotu i moć da život učini boljim, lepšim, ponekad ne i lakšim, ali u svakom slučaju korisnijim za pojedinca i društvo.  

Odlomak iz romana


Ta potraga za iskonskim, čistom umetnošću vraćenom na prapočetke fundirana je u pažnji posvećenoj svakom zvuku, reči, slici, koji će čitaocu poslužiti kao izvor radosti i kao alternativa i beg od turobne, destruktivne moderne svakodnevice. U tom smislu, roman nastavlja zenitističku težnju ka rušenju ustaljenih estetskih normi i oslobađanju stvaralačke energije.

Katarina Pantović

...Vlahovićevi romani postaju upravo to: ljubavno pismo slobodi govora, (samo)razumevanja i male ljudske pobede nad ambisom nestajanja. U Vlahovićevim romanima ideje nisu samo ideali kojima teži(mo); u njegovim romanima ideje pobeđuju.

Viktor Škorić

Treća knjiga triptiha potvrđuje da se najvažnije priče nastavljaju u prostoru između života i književnosti, gde fragment više nije znak rasutosti, već najpouzdaniji oblik književnog pamćenja. Ako je Zavera otvorila put novozenitistima, a Draga Saveta pokazala kako taj put nastaje kroz rasute fragmente, onda Izdaja otkriva njihov najdublji smisao - da su i novozenitisti i Savani, u krajnjoj liniji, osuđenici na večnost.

Mladen Đuričić