Tamara Ristić: „Svemirske oči”
Neda Ibrajter: „Sunce”
Vesna Špirić: „Još uvek sanjam”
Dragica Oličkov: „Kao bosiljak”
Poštovani čitaoče, pred tobom je četvrta
zbirka pesama Dragice Oličkov Kao bosiljak.
Ova knjižica nastala je u godinama autorkine mlade starosti kada se, već proživljeno
razumom, ponovo proživljava srcem i kada je u čoveku posebno izražena želja za predavanjem
reči o vrednostima sačuvanim, a prosejanim minulim i brojnim godinama.
Zbirka se sastoji od trideset i tri
pesme i šest kratkih priča. Pesme nisu izdvojene u zasebne cikluse, ali se neosetno
prelivaju iz jedne celine u drugu, povezane motivima ili poukama koji su im bliski.
U pesmama zbirke Kao bosiljak, prepliću se sopstvena saznanja autorke sa odjecima reči koje su se prenosile sa kolena na koleno, pa tako po uzrečici od milja, svoje prabake po majci: „Kako lepo raste – kao bosiljak“ daje naslov celoj zbirci.
Iz recenzije, Dobrila Radak
Jasmina Malešević: „Isusove sandale”
Rukopis Isusove sandale Jasmine Malešević našao se u najužem izboru za Nagradu Bogdan Čiplić za najbolji prozni rukopis na srpskom jeziku u 2021. godini.
* * *
Marinko Arsić Ivkov: „Traktat o gastronomiji: S posebnim osvrtom na bačku, bećarsku i banatsku kujnu”
Promeno sveta, šta je češće,
običnije od tebe... pevao je Jovan Sterija Popović. Ovo je
knjiga o promeni sveta. Kako se menja gastronomija, tako se menja i svet. Da biste
prikazali tu promenu morate poznavati stari svet. Jeste ovde glavna nit knjige
hrana. Ali, tu hranu neko jede; ta hrana se priprema; jede se na određenim
mestima; ima svoje sastojke; ta hrana putuje... A sve bi to da obuhvati Marinko
Arsić Ivkov. Naravno, da bi napravio paprikaš, mora „oteti” papriku od Mađara,
nešto drugo „otima” od Turaka... Zapravo, ono o čemu se piše u ovoj knjizi
nadilazi ono što običan čitalac zna... Ovde se ide toliko daleko da se prate i
eksperimenti sa namazanim komadom hleba – zna se da uvek pada na namazanu stranu.
Badava im eksperimenti. Debeli i besni, najeli se, pa eksperimentišu. Neka neko
gladan od njih pusti hleb...
U ovoj knjizi dijete se drže posle
večere!
Ko misli da u literaturi više nema
iznenađenja – neka uzme ovu knjigu u ruke!
Gastronomija je i pogled na svet! Ne
znam kako izgleda grb Bačke. (Znam da je Banat prepun lavova, pa se jedan našao
i u grbu Banata.) Ali, kada nam pisac predloži za grb Bačke – odžak iz kojeg se
vije dim – onda znamo da je pred nama jedan stari svet u kojem se komad hleba
ne naplaćuje, a lubenice se jedu u avgustu!
Sa zadovoljstvom i radošću predlažem ovaj rukopis za štampu!
Milivoj
NENIN
Ništa novo — Marinko Arsić Ivkov (Stapar, 1950) napisao je nešto — sasvim novo i originalno.
Tek, moralo je proći još skoro dve hiljade godina da bi sve posebne kuhinje postale internacionalne, za koje Marinko Arsić Ivkov ne mari mnogo, nego se posvećuje kuhinji ovog podneblja, srpskog, a posebno bačkog, koju najbolje i poznaje. A još i banatskog, koji jednako dobro zna, kao i bećarskog, i s jedne i druge strane Tise.
Marinko Arsić Ivkov je napisao lepu knjigu, za uživanje u čitanju, ali i za razmišljanje. Gde će se zaustaviti pogubna globalizacija i „novi svetski poredak“ (već koji po redu?). Tamo gde će pobediti dobro nasuvo svaku konzervu, gde će kolači s makom zaustaviti svaku tortu iz belog sveta, i gde će biti važniji neprskani paradajz i paprika u bašti nego bilo šta iz savremenih plastenika u kojima hemija zamenjuje Sunce.
O svemu je vodio računa ovaj od najboljih srpskih pisaca našeg vremena. Od opšteg pogleda na temu do sitnica koje nas uveseljavaju, nasmejavaju i produhovljuju, iako je reč samo o jednoj tako „banalnoj“ stvari kao što je ishrana.
Preporučujem za čitanje, kao što nijednu do sada nisam preporučio.
Milorad Grujić
Celoga
života sam sakupljao i čitao kulinarske knjige, kuvare, i čitao, bilo iz radoznalosti,
nesanice, ili da zamenim svoje kuhinjsko praktično neznanje knjiškim. Ne znam.
U maju
1995. godine, u TV-emisiji „Promenada“, uveo sam prvi kuhinju u program koji je
išao „uživo“. Danas nema televizije koja izostavlja kuvanje. Što je manje dobre
hrane i narod sve siromašniji, sve je više takvih prikaza.
Nisam
ni sanjao da će me dopasti zadovoljstvo i čast da recenziram jednu od najlepših
knjiga o kulinarstvu koja je kod nas, Srba, napisana. Od svega što sam pročitao
i saznao, a to su češće strani kuvari nego srpski, ova me je posebno razgalila.
Knjiga Marinka Arsića Ivkova Traktat o gastronomiji
je nešto što bih voleo da sam ja napisao. Čovek uvek traga za knjigom koju bi sam
napisao i koja bi mu najviše bila po volji. Na žalost, to se veoma retko događa.
Ali, evo, dogodilo se.
Sve u
svemu, ova duhovita i pametna knjiga osvežila je moja sećanja na kuvare i kulinarske
knjige koje sam kroz život sakupljao i čitao. Prevazišla ih je sve.
Milorad Crnjanin