JNA 35, 23273 Novo Miloševo, Srbija, 00381(0)69/783-155, 00381(0)63/644-369, banatskikulturnicentar@gmail.com

Đorđe Pisarev: „Kopipejst ili život?”

 

Edicija: ESEJ
164 str, broš. povez, 13 x 20 cm, 2021. god.
ISBN 978-86-6029-536-3

Cena: 700 din

Poručivanje putem WEB KNJIŽARE:


Ideje me, zapisao je Žid, zanimaju iznad svega. One žive, one se bore, umiru kao ljudi. Tako se esej javlja kao izvanredna reakcija protiv linearnog pripovedanja, što podrazumeva ostvarenu težnju ka sinhronosti poput one na slikarskom platnu. Istovremeno, esej, podrazumevajući erudiciju i specifičan talenat, nudi pravo na izbor, uključujući ravnopravno u igru i samog čitaoca. 

Autor 

Šta znači reč kopipejst u kontekstu naslova ove knji­ge? Đorđe Pisarev tim terminom imenuje on vrstu li­terature/života koja je bliska mimetičkom, odnosno realističkom konceptu književnosti, a koja, uzimajući od stvarnosti previše, postaje banalno kopiranje sveta koji je čoveka sveo na potrošačku životinju. Živeti u takvom sve­tu, u kojem je čoveku dato sve osim pravog života, rekli bismo, gore je od smrti.

U knjizi Kopipejst ili život? pored tekstova o domaćim autorima poput Pavića, Basare, Tišme, Svetlane Velmar Janković, Voje Despoto­va, Milisava Savića, Mihajla Pantića, Ilije Bakića, Gorana Skrobonje, tu su tekstovi i o stranim autorima (nikako stranim našim čitaocima), poput: Barta, Gejmena, Tolki­na, Handkea, Le Klezia itd. Takođe, u knjizi se nalaze i tekstovi čiji naslovi sami po sebi mogu da signaliziraju čitaocu koje su književne preokupacije Đorđa Pisareva kao kompetentnog čitaoca i kao pisca: „Kako da pisac isprati ritam života”, „Kako pisci stvaraju Univerzume”, „Srce ostavljeno na čardaku ni na nebu ni na zemlji”, „Ka­da bi se pobunili junaci knjiga”, „Kada bi junaci knjiga mogli da menjaju svoju sudbinu”, „(Ne)pouzdano uputst­vo za kupovinu (naj)boljih knjiga”, „Mistifikacija ili (ponovo) izgubljena stvarnost”, „Strah od zmajeva, kiborga, matriksa i goblina” itd.

Pitanje koje Đorđe Pisarev postavlja u tekstu „Šta sanja čitalac 21. veka”, nalazi se skriveno (najčešće) i u drugim tekstovima, povodom ili o drugim piscima i knjigama. Borislav Pekić, koga takođe pominje i Pisarev u ovoj knjizi, kaže: Istina je polimorfna, ali nije pluralistička. Oko toga šta je to Istina ne možemo se raspravljati, pod uslovom da otkrijemo šta je istina. Đorđe Pisarev, čitalac i pisac, traga za Istinom, na granici između čudesnog i razumnog. 

Nenad Stanojević

Viktor Škorić: „Melanholični otpor forme”

 

Edicija: ESEJ
212 str, broš. povez, 13 x 20 cm, 2021. god.
ISBN 978-86-6029-537-0

Cena: 800 din

Poručivanje putem WEB KNJIŽARE:

Knjiga kritika i eseja književnog kritičara i istraživača Viktora Škorića „Melanholični otpor forme” prijatna je pojava i svojevrsno osveženje u sa­vremenoj književnoj kritici: ona okuplja tekstove koji su nastali, sasvim izvesno, ne nekakvim akademskim ili poučitelnim povodima, niti bi se, uopšte uzev, moglo reći da je motivacija za njihov nastanak došla od spolja, već su rezultat čiste inspiracije, nadahnu­tog samostalnog čitanja i istraživanja. Autor pokazuje autentično bezinteresno zanimanje za određene knji­ževne, kulturno-istorijske, pa i filmske fenomene, prilazeći im iz različitih perspektiva: problemske, komparativne, interdisciplinarne, pokazujući da je ubedljivo tumačenje moguće i kada ne poseduje preci­zan i unapred strogo osmišljen metodološki ili te­orijski okvir. 

Katarina Pantović

 

Potraga za formom čitanja, Škorića vodi ka is­traživanju Pavićevih, Kortasarovih, Koenovih, Ki­šovih (kome posvećuje najviše pažnje) i Pekićevih dela. Škorić u svojim esejima minuciozno prilazi „Problemu Večite Forme”, istražuje „neprekidnu potrebu za promenom forme kojom se sadržaj književ­nosti podmlađuje i osvežava”, otkriva „eksperimente u formi i formalne inovacije”, kišovski zaključuje da „forma jeste sadržaj”, pronalazi znakovitost iz­među „forme i čovečnosti”, „forme i ljudske sadrži­ne”, „forme mitske svesti i redukcionizma” i dr. Zbog toga što je problem forme centralni pojam ove knjige ona i jeste naslovljena „Melanholični otpor forme”. Kakav je to otpor formi koji definišu melanholija, odnosno, bezvoljnost? Forma je dominanta. Forma je sve: „I forma je opet pobedila! Uprkos simbiotičkom shvatanju egzistencijalista, reći ću: forma nema esencijalni značaj za književno delo – ona je sušta egzistencija.” 

Srđan V. Tešin

Uručena Književna nagrada „Karolj Sirmai” Radovanu Vlahoviću

Književna nagrada „Karolj Sirmai” za 2021. godinu uručena je Radovanu Vlahoviću za knjigu „Sve je u glavi” (Banatski kulturni centar, Novo Miloševo, 2020) 16. decembra 2021. u Kulturnom centru u Temerinu. Žiri u sastavu Franja Petrinović, Ivan Negrišorac, Zoran Đerić, Miroslav Aleksić i Đeze Bordoš ocenio je da se radi o autentičnoj prozi „utemeljenoj na najboljim tradicijama vojvođanskih pripovedača o selu i zavičaju”.


Nagrada se sastoji od diplome, zlatnika i novčanog iznosa. Na svečanom uručenju nagrade o knjizi je govorio predsednik žirija Franja Petrinović. Prisutni su pored pozdravnih reči organizatora i zahvalnice dobitnika mogli čuti i odlomak iz nagrađene knjige, kao i odlomak i Vlahovićevog romana „Bapa” u prevodu na mađarski jezik.





Književna nagrada „Karolj Sirmai” ustanovljena je 1975. godine, a dodeljuje se u Vrbasu i Temerinu za dela napisana na srpskom i mađarskom jeziku. Od tada su nagrađeni: Németh István, Aleksandar Tišma, Brasnyó István, Milica Mićić-Dimovska, Dudás Károly, Petko Vojnić Purčar, Juhász Erzsébet, Boško Petrović, Herceg János, Milorad Grujić, Tolnai Ottó i drugi.

O dobitniku nagrade

Radovan Vlahović je rođen 1958. godine u Novom Bečeju. Studirao je Jugoslovensku i svetsku književnost u Novom Sadu. Objavio je preko 50 knjiga. Piše romane, kratke priče, pesme, eseje. Prevođen je na engleski, ruski, nemački, mađarski, slovački, rumunski, slovenački i makedonski jezik. Član je Društva književnika Vojvodine, Udruženja književnika Srbije, Udrženja pisaca Exil – PEN, sekcije zemalja nemačkog govornog područja, i Matice srpske. Osnivač je i direktor prvog privatnog kulturnog centra u Srbiji – Banatskog kulturnog centra. Vlahović je kao urednik izdavačke delatnosti ovog centra potpisao preko 500 naslova u oblasti književnosti, nauke i umetnosti na više jezika. Dobitnik je više nagrada za književni rad i kulturno pregalaštvo. Osnivač je i organizator više kulturnih manifestacija. Živi i radi u Novom Miloševu.

Više o knjizi: „Sve je u glavi”

Nagrada „Karolj Sirmai” Radovanu Vlahoviću za knjigu „Sve je u glavi”

Književna nagrada „Karolj Sirmai” za 2021 . godinu pripala je Radovanu Vlahoviću za knjigu „Sve je u glavi” (Banatski kulturni centar, Novo Miloševo, 2020). Žiri u sastavu Franja Petrinović, Ivan Negrišorac, Zoran Đerić, Miroslav Aleksić i Đeze Bordoš ocenio je da se radi o autentičnoj prozi „utemeljenoj na najboljim tradicijama vojvođanskih pripovedača o selu i zavičaju”. 

Književna nagrada „Karolj Sirmai” ustanovljena je 1975. godine, a dodeljuje se u Vrbasu i Temerinu za dela napisana na srpskom i mađarskom jeziku. Od tada su nagrađeni: Németh István, Aleksandar Tišma, Brasnyó István, Milica Mićić-Dimovska, Dudás Károly, Petko Vojnić Purčar, Juhász Erzsébet, Boško Petrović, Herceg János, Milorad Grujić, Tolnai Ottó i drugi.

 

O knjizi

 

BKC KNJIGE: Radovan Vlahović, „Sve je u glavi” 

https://bkcknjige.rs/prodavnica/proza/radovan-vlahovic-sve-je-u-glavi/


„Kad se majka razbolela i kad smo saznali da ima rak, nekako u isto vreme su u Poljskoj krenule demonstracije radnika u Gdanjsku i čitava država je još uvek bila u žalosti zbog smrti Josipa Broza Tita. Ja sam studirao književnost u Novom Sadu i stanovao sam u sobici dva sa tri, metar i trideset vlage, u Ulici Dostojevskog. Do trenutka dok majku nisu uputili u Kamenicu u bolnicu, nisam ni znao koliko smo bliski i koliko sam je, u stvari, voleo.” – odlomak iz naslovne priče „Sve je u glavi”.

 

Urednik nagrađene knjige „Sve je u glavi” je Simon Grabovac, a recenzenti su prof. dr Slađana Milenković, prof. dr Milutin Đuričković.

 

O knjizi „Sve je u glavi” prof. dr Milutin Đuričković, između ostalog, zapisao je: „Nesumnjivo je da se radi o zrelom i rasnom pripovedaču, koji najčešće evokativno i retrospektivno pripoveda o svom detinjstvu i mladosti, o svojoj porodici i đačkom vremenu provedenom u rodnom Banatu. (...) Negujući sopstveni stil i otkrivajući jedan sasvim novi svet, pisac istovremeno povezuje porodičnu povest sa istorijom rodnog mesta tako da možemo govoriti o individualnom i kolektivnom iskustvu, čija je paradigma vezana isključivo za svet detinjstva i prvu mladost.”

 

„Porodica je toplo gnezdo, nasuprot surovom svetu, poručuje Vlahović.”, a beleži prof. dr Slađana Milenković o knjizi „Sve je u glavi”. Ona dalje kaže: „Njegovo pripovedanje se odlikuje naivnošću i maštom, ali i nekom blagom setom, koja nije uvek karakteristična za ovaj žanr, što pripovesti čini originalnim. (...) Aristeotelov pojam mimezis – oponašanje stvarnosti u zbirci Radovana Vlahovića, vodi čitaoce u apoteozu detinjstva, u pravcu izvora zrelosti. Vlahović nije samo ove priče pisao, on ih je proživeo, one su u njemu izazvale jake emocije da bi im se u zrelom dobu ponovo vratio kao uplivu u specifikum vremena i ljudi i lučama dragocenog iskustva.”

 

O knjizi „Sve je u glavi” Jelena Đorđević kažće: „Govoreći jednostavno, rečnikom Banata, odnosno rečnikom običnih ljudi, slike postaju stvarne, a pripovetka ostavlja duboki, neizbrisiv trag u svesti čitalaca. Trudeći se da u svakoj pripoveci ostane veran svom zavičaju, pisac zadržava sve one pojedinosti koje odražavaju pravi i izvorni govor Banaćana i to ne na podrugljiv nego na zanosno lep način i sa velikim poštovanjem prema porodici, okruženju i zavičaju.”

 

O autoru

Radovan Vlahović je rođen 1958. godine u Novom Bečeju. Studirao je Jugoslovensku i svetsku književnost u Novom Sadu. Objavio je preko 50 knjiga. Piše romane, kratke priče, pesme, eseje. Prevođen je na engleski, ruski, nemački, mađarski, slovački, rumunski, slovenački i makedonski jezik. Član je Društva književnika Vojvodine, Udruženja književnika Srbije, Udrženja pisaca Exil – PEN, sekcije zemalja nemačkog govornog područja, i Matice srpske. Osnivač je i direktor prvog privatnog kulturnog centra u Srbiji – Banatskog kulturnog centra. Vlahović je kao urednik izdavačke delatnosti ovog centra potpisao preko 500 naslova u oblasti književnosti, nauke i umetnosti na više jezika. Dobitnik je više nagrada za književni rad i kulturno pregalaštvo. Osnivač je i organizator više kulturnih manifestacija. Živi i radi u Novom Miloševu.

Milivoj Nenin: „Sutra je holnap : moji mađarski pisci / Sutra, azaz holnap : Magyar íróim”

Edicija: PREVODI
128 str, broš. povez, 13 x 20 cm, 2021. god.
ISBN 978-86-6029-526-4
(srpski original i prevod na mađarski štampani u međusobno obrnutim smerovima)

Cena: 700 din

Poručivanje putem WEB KNJIŽARE:

Fordította Majer Klementina.
A magyar szöveget Vujicsics Marietta lektorálta.

Imam nešto – što svojih, što tuđih – sećanja; imam dve-tri anegdote; dve nepopijene kafe; naslov koji mi beži i podnaslov koji se otima... I dosta vremena. Od svega toga ću pokušati da napravim predgovor, koji će čitaoca primorati da ostane budan.

Krenuću od sećanja Milorada Grujića. U vreme zlatnog doba Književne zajednice Novog Sada, u prostorije mladog izdavača, znao je da svrati i Mladen Leskovac. Ono što je važno za našu priču jeste da je od Mladena Leskovca tražena knjiga i da ju je on izdavaču – u načelu – i obećao... (Kada je Leskovac u pitanju: onda i obećanja – govore!) Po rečima Milorada Grujića, Leskovac je najavio knjigu: Naši Mađari.

Podseća me na tu (nedovršenu) knjigu Milorad Grujić dok se glasno pitam ima li smisla objediniti i objaviti kao knjigu (dvojezično) ono što sam o mađarskim piscima napisao u poslednjih petnaestak godina... Knjiga je iz reda onih knjiga koje se same napišu. (Nisam je pisao planski.) Meni je ostalo samo da smislim naslov, podnaslov, da napišem napomenu na kraju, da opišem kako se knjiga dogodila... I da je povežem predgovorom. Podnaslov se sam nametnuo: moji mađarski pisci. (Ne bih se usudio da stavim Leskovčev naslov!)

Ali, kako se nametnuo, podnaslov se tako i okrenuo protiv mene. Jer, glavni junak ove knjige, koji je koliko-toliko drži na okupu, jeste srpski pisac, Todor Manojlović!

Jedino mi ostaje da čitaoca zamolim da pročita ovu knjižicu do kraja – jer na kraju se govori o književnim počecima Teodora (tek kasnije Todora) Manojlovića; govori se na kraju i o Adiju, o holnapovcima... Tada će i naslov knjige (Sutra je holnap) imati smisla. U mojoj glavi ovo „sutra je holnap“ zapravo je varijacija na ono što mi je ostalo iz detinjstva: „Pazi na viđaz“.

 

Milivoj Nenin

Franjo Frančič: „Suncokreti: četiri drame”

 

Edicija: PREVODI
124 str, broš. povez, 13 x 20 cm, 2021. god.
ISBN 978-86-6029-528-8

Sa slovenačkog preveo
Franjo Frančič

Cena: 600 din

Poručivanje putem WEB KNJIŽARE:

Knjiga je objavljena uz podršku 
Javne agencije za knjigu Republike Slovenije.


Suncokreti je knjiga drama o detinjstvu, ratu, porodici, državi koje više nema.

Sama drama Suncokreti govori o dečaku koji živi sa Lizom, nema majke, oca, sirotan je. Našao je smisao u atletici, trčanju. Gde želi biti najbolji, bolji od onih koji imaju pažnju i sretno detinjstvo. Pomaže mu trener Aco, koji ga ohrabruje da istraje na tom putu. Ali Liza, koja se brine za dečaka ima mnogo problema. Suncokreti su drama o izgubljenoj porodici, nesretnom detinjstvu i čežnji za sretnijim životom.

Drama Stranac se odvija na selu, gde svako svakoga kontroliše i živi život bez vazduha. Deo priče je povezan sa ratom u Jugoslaviji. U drami Smrt Jugoslavije tema je raspad i rat u Jugoslaviji od 1990. pa na dalje, pacifistički dramski tekst.

Knjiga drama Suncokreti govori o ljudskim odnosima koji su u naše vreme sve hladniji, o ljudima i odnosima u strahu i želji za toplinom, blizinom i ljubavlju.

Sve drame daju sliku tog, današanjeg, čudnog, nasilnog i shizofrenog vremena koje živimo.